Marin Jurjević o svemu

05.05.2012., subota

OD MARSEILLESA DO TIRANE VIA SPLIT

VEĆERA

U staroj gradskoj luci Marseillesa sjedimo u sumrak u „La Truffe Noire“ na većeri uz tipična lokalna riblja jela – od guste riblje juhe do švoja (lista) na žaru. Atlantska klima nosi čas oblake, čas kišu uz dosadni oceanski vjetar…Iako je sredina travnja, pale se kamini i vatra veselo pucketa bacajući na goste lelujave crveno – žute sjene.

Boris, Maroje i ja doputovali smo preko Pariza a kasno večeras očekujemo Davora koji preko Njemačke dolaze iz briselskih euro - parlamentarnih klupa.

Ujutro započinje s radom Rose – Rothov skup uz suorganizaciju Specijalne Mediteranske Grupe a na temu „Political and Economics Transition in the Magreb, Machrek and Persian Gulf Countries“. Na neki način, gosti smo Regional Council of Provence – Alpes-Cote d Azur. „Azurna obala“ ! Ta sintagma vraća me u davne dječačke splitske dane kada sam još kao osnovnoškolac sa Baća i iz Špinuta gledao filmove o tom dijelu Francuske, začnjene „Santtropeizmom“, Belmondom, Delonom, komedijama „lujdefinijevskog“ komičarskog gega i pričama o belosvjetskom „jet-setu“ ! I dok u staroj luci vjetar fijuče lamatajući gindacima, sarćama i pajetima preko tri i po tisuće usidrenih jedrilica – ja se prisjećam i mističnog otoka na kojem je bio zatočen famozno grof Monte Cristo…baš tu pored Marseillesa i o papinskom avinjonskom sjedištu koje nije ni sat vremena vožnje udaljeno od betule u kojoj upravo većerajemo u imaginarnom poluarapskom ambijentu..

Ali dalmatinska obala ipak je neusporedivo ljepša pa ma što itko rekao. A o Splitu da i ne govorim !

Na skupu sudjeluju, pored nas i Bugari, Belgijanci, Kanađani, Česi, Danci, naravno – Francuzi, Nijemci,Mađari, Talijani, Latvijci, Luksemburžani, Nizozemci, Norvežani, Poljaci, Portugalci, Rumunji, Španjolci, Turci, Englezi, Amerikanci, Azerbajđanci, predstavnici BBosne i Hercegovine, Gruzijsci, Rusi, Srbi, Šveđani, Ukrajinsci, Alžirci, Izraelci, Jordanci, Marokanci, predstavnici različitih palestinskih organizacija, Afganistanci, predstavnici Kosova, Ciprani, predstavnici Mediteranske Parlamentarne Skupštine…..Ćudo ljudi ! Žao mi je što nisu pozvani Iranci jer mi je jasno da će se dosta pažnje posvetiti potencijalnom sukobu Izrael – Iran. Zadnji put su bili pozvanii na slični skup koji se održavao na Sardiniji i bilo je veoma zanimljivo ćuti i „njihovu stranu medalje“.

Iran je, svakako, zanimljiva zemlja – velike prošlosti i koljevka velikih civilizacija kao i zanimljive sadašnjosti – bez obzira što mi mislili o političkoj aktualnoj vlasti u Iranu. To je zemlje s oko 70 mijuna stanovnika, Regionalna „sila“ s turbulentnom prošlošću i kontroverznom sadašnjošću. Gledajući etnički, U Iranu je danas 51% perzijanaca, 24% Azera,…Gilaki i Mazandarani čine 8% stanovništva, Kurda je oko 7%, Arapa svega 3%. Gledajući vjerski: Muslimani čine 98% stanovništva od čega su 89% Šiiti a 9% Suniti – što ih čini „najšiitskijom“ zemljom na svijetu (iako Suniti čine oko 80% „svjetskih muslimana“).

O svemu tome ćakulamo za večerom. Na povratku u hotel uhvatio nas je takav pljusak da smo u sobe stigli mokri „ka crkveni miši“. Presvlačimo se i nalazimo u hotelskom predvorju čekajući da stigne Davor.

MARSELJEZA

Uz topli čaj brzo dolazimo do nezaobilazne priče o „Marseljezi“.

„La Marseilleise“ bukvalno znači „Marsejska pjesma“. Ona je danas formalna francuska državna himna. Skladao ju je Claude de Lisle u noći 25. Na 26. Travnja 1792. Godine (a večeras je 11. Travnja 2012. Godine. !) tijekom objave rata Austriji…u Strasbourgu. Zato se prvobitno zvala „Chant de guerre pour l armee du Rhin“ („Ratna pjesma Rajnske vojske“) – a bila je posvećena grofu Luckneru koji je bio zapovjednik i guverner Strasbourga.

Ime „Marseljeza“ dobila je 30. Srpnje 1792. Godine jer se pjevala prilikom dolaska 500 dobrovoljaca iz Marseillesa u Pariz. Državnom francuskom himnom proglašena je 14. Srpnja 1975. Godine.

MACHREK

Što je to Machrek ?

Machrek uključuje samo teritorije država koje ne pripadaju Magrebu (Irak, Sirija, Lian, Jordan, Palestina, Kuvajt, Egipat – čak i dio sjevernog Sudana…kao i djelovi Libije)

Nekima se ova područja čine neinteresantnima – iako je upravo obratno. Danas, nakon „arapskog proljeća“ --- postavlja se niz pitanja o uzrocima i karakteru tih „pobuna“ i kako se one reflektiraju na svijet i posebno na Europu. Da li su te „promjene“ stimulirane i „programirane“ od strane „kontrolora svjetske zbilje“ i ne radi li se o svjesnoj „proizvodnji kaosa“ ne i li se destabilizirali europski integrativni procesi ? Kakva je uloga NAFTE u svemu tome – i kretanja cijena (standarda) na „rubnim područjima“ jugositoka Europe gdje i sami pripadamo. Da li cijena enzina na ININOJ crpki na Sućidru ovisi o ovim globalnim zbivanjima ili nečem drugom ?

A sve se to zbiva uoči razrješenja izbora za Predsjednika Francuske !

Francusku analitičar Dominique Moisi piše kako je sraz između Hollandea i Sarkozya, u prenesenom smislu riječi, sukob između Rousseaua i Hobbesa – odnosno između Hollandeove vizije sporazuma i dogovora i krilatice „Čovjek je čovjeku vuk“ koju zastupa Sarkozy.

Ulozi su veliki a moguće posljedice Planetarne.

SPLITSKI UNDERGROUND

Odlazim u hotelski prostor s računalima da se preko skipea javim doma.

Kako je ?
A, stanje redovito !
Šta je nova ?
Pročitaj Petranovića. Eno ti se javija i komentira onaj tvoj intervju „Slobodnoj“ !
Asti ga miša ! A šta ću poć trošit vrime, ka da već unaprid ne znam šta piše ?
Isto baci oko !
Aj, oču !
Kakvo je vrime u Marseju ?
A potrefila se kiša !
Neka, bar se neš poć skitat i lunjat porton !
Aj čuvaj se !
Beso !

I pogledah, iz u noć i kišu utonulog Marseillesa, tekst tobožnjeg splitskog novinarskog Zoroa - Damira Petranovića. Kao što i nije bilo teško za pogodit: Ništa nova !
A je se istresa, majko mila. I to posrid jednoga portala !
Momak se ne da zbunit ! Zna on ono što nitko ne zna ! Istina mu je „na dlanu“…..Ma da mi je samo pogodit šta ga toliko žulja da tako uporno, ka pravi novinarski mercenario, odrađuje šporke poslove – nije teško pogodit za čiji račun. I nema argumenta jačeg od njegova unaprijed skrojenog scenarija….Ja mislim da, po njemu, moja malenkost sada nije u Marseillesu nego na Pujankama i kako on jedini na svitu zna sve „tajne“…koje je „iskovao“ još davno u svojim sramotnim tekstovima-pamfletima iz vrimena „pokojnog VRIMENA“. Možda ga boli priča o propalim kvazinitelektualcima i „promašenim ljudima“ kojima petparačko piskaranje zamjenjuje ozbiljne analize ? Žulja li ga splitski tajkunsko „poduzetnički lobi“. Strančarenje i STANČARENJE ? A šta ja znam….ali da se radi o svojevrsnoj socijalnoj patologiji… u to više nema ama baš nikakve sumnje. Bar šta se mene tiče !

Zovem kolege da i oni „bace oko“ na ovaj „egzemplarni tekst“ splitskog novinarskog udarnika a oni me podbadaju kako me. eto. splitski underground ne zaboravlja a meni je to baš milo čut. Uostalom nikad nisam ina ništa protiv UNDEGROUNDA – pa i onog splitskog ili, recimo, filmskog. Dapače !

„DAJ ZEMLJAČE JEDAN EURO“

Kao što sam i očekivao diskusija je veoma zanimljiva i teme aktualne i provokativne. Dugo nakon svakojutarnjih i popodnevnih rasprava raspravljamo u neformalnim grupama. Hvala Bogu – i sunce se pojavili pa je sve nekako lepršavije.

U pauzama se rasipamo po lučkim bezbrojnim restorančićima…pa nas ispred jednog stane pratit nekakva Romkinja s djetetom stalno nešto moljakajući na polufrancuskom. „Ajme majko, kad će nas više pustit na miru !?“

Čim je čula „našu rijeć“ ona ispruži ruku…“Daj zemljače jedan euro“ !
„A odakle si ?“
„Pa našaaa saam…zar se ne vidi ?“
„Je..je – vidi se !“
Dobiva svoj euro i odlazi uz riječi : „Daj Bog pa ti imao stotinu dece“ !
Ajme – a ko bi to sve naranija ?“
„Dalmatinac ? Odakle ?“…dobaci iz daljine
." Iz Splita !"
„To je prava lepotinja a ne ovo !“

Ajde neka ! Lipo je i to ćut u "dalekom svitu“.

Evo šta ti je Europa bez granica. Pa mi smo već odavno tamo ! Vraćamo se poslije ručka u Regionalnu Skupštinu i slušamo kontreštavanje palestinskih i izraelskih predstavnika – a Iran postaje sve prisutnija tema. Boris postavlja pitanje lljudskih prava u Saudijskoj Arabiji kao prozapadnom savezniku ali i izvoru najekstremnijih varijanti islamizma koje su prodrle i do Bosne u vidu vehabija.

FORZA IVO

Nakon gotovo cijelog tjedna ponovo sam u Splitu. Teme koje zasipaju političku scenu i dalje su iste a posebno pitanje stanja u Gradi i stanju gradske uprave. Baldasar postaje naš jednoglasni izbor našeg kandidata za mjesto splitskog gradonačelnika. Smiren, decenten, obrazovan i odgovoran – prava je protuteža sadašnjem „modelu gradonačelnika“ i uvjeren sam kako će uspjeti građanima Splita, zajedno sa nama, ponuditi jedan drugačiji, puno bolji i puno "splitskiji" Split. Forza Ivo !

TIRANA

Za par dana Boris, Maroje i ja letimo u Tiranu. Tema zasjedanja je „Smart Defeze in South Eastern Europe“ („Pametna obrana jugoistoka Europe“) s pravom namjerom da se raspravi regionalna suradnja i koordinacija a sve uoči NATO summita u Chicagu koji se uskoro tamo održava.

Sudjeluju delegacija iz svih država s područja bivše Jugoslavije…zatim Grci, Turci, Amerikanci, Englezi, Danci, Kanađani, Talijani, Mađari….Srbi i Albanci sa Kosova i domačini iz Alanije.

NEOTKRIVENI MEDITERAN

Albanija u velikoj mjeri još predstavlja „neotkriveni Mediteran“ i još uvijek je za mnoge ljude zagonetka. U stvari Albanija je veoma zanimljiva, gostoljubiva i prelijepa država u koji zilja uvijek s radošću odlazim. Svaki put sam iznenađen brzinom kojom se mijenja, eropeizira, napreduje i razvija. Tirana je u samom središtu pravi mediteranski grad (tridesetak kilometara je udaljena od mora, od Drača). Kafići su prepuni veselih mladih i krajnje ljubaznih ljudi. Grad je siguran i neopasan u ilo koje dana ili noći.

Zasjedanje se odvija u hotelu Sheraton i vlada velika suglasnost oko glavnih tema što se na kraju „kruni“ donošenjem zajedničke deklaracije.

Odlazimo u operu. Program je izvaredan a umjetnici-izvođači vrhunski. Posebno su impresivni bariton Ylber Gjini u izvedbi „Jude Makabejca“ albanskog kompozitora Prerak Jakova i tenor Armaldo Kllogjeri u ariji „La mia paterna…“ iz Verdijeveg „Macetha“. Od etno glazbe posebno je izvaredan utisak ostavila Irini Qirjako u izvedbi tradicionalne pjesma „Majka“ – ali cijeli plesački ansambl i zbor – koji su izvodiili tradicioanlne pjesme su dočekani i ispračeni s nepodjeljenim oduševljenjem.

Većina Albanaca s kojima komuniciramo perfektno govore nekoliko svjetskih jezika i otvoreni su za sve teme. Zaista je Albanija dio netaknutog i neotkrivenog Mediterana….Zemlja koju nikako ne treba podcijeniti.

Jedna stvar posebno oduševljava – a to je vjerska tolerancija između muslimana, katolika i pravoslavnih kao dominantnih vjera. Džamija, katolička katedrala i pravoslavna crkva stoje jedni pored drugih a vjernici svih triju vjera nerijetko sudjeluju u procesijama ili javnim svetkovinama predstavnika jedne od te tri vjere – zajedno. Sasvim uobičajena stvar za Albance a za nas . pravo otkriće i lekcije i međureligijskoj i vjerskoj toleranciji.

LJUBLJANA - ZAGREB

Slijećemo Adrijinim avionom u Srednju Europu. U Ljubljanu. Sunce Tirane ostaje za nama a dočekuju nas kišni oblaci i prohladno vrijeme. Kupujem slovenske novine da na brzinu vidim šta se u međuvremenu zbivalo. Do Zagreba se vozimo duže nego što smo letjeli od Albanije do Slovenije. Sutra ujutro smo u Saboru koji zasjeda. Domaća „politička kužina“ ponovo je tu – što znači da nas čeka i „domaća politička spiza“ a od nje, bogami, zna zabolit i želudac – pa ma kakav bio.... I to dobro, opasno i žestoko !
.

- 12:21 - Komentari (26) - Isprintaj - #

04.04.2012., srijeda

DEZINFORMACIJA KAO INFORMACIJA

Nije nikakva novost kako se stvaranje lažne slike o nekom događaju već odavno pojavilo kao oblik
manipulacije ljudskom sviješću ili oblikom ideološke – dakle „iskrivljene svijesti“. Danas se u tome stiglo do neslućenih daljina i neviđenih razmjera – ali svako je razdoblje ljudske povijesti bilo „začinjeno“ najrazličitijim oblicima manipulacije i kanaliziranja „masovne svijesti“.

Svi suvremeni oblici utapljanja individualnosti u najrazličitije oblike kolektiviteta pogodovali su stvaranju „obrnute slike“ – kao u nekoj ogromnoj društvenoj Cameri Obscuri. Totalitarni oblici svijesti hranili su se na takvim izvorima porađajući najrazličitije oblike populizama, nacionalizama,sljedbeništva, kultova i mitoloških oblika obogotvorenja plejade prevaranata, manipulatora i zločinaca koje je kroz povijest obale ljudskih sudbina naplavila politika predvođena „majstorima“ prodavačima dezinformacija za informacije.

Slika – predodžba o nečemu….zamijenila je stvarnot i istinu onoga što je bilo „predmet obrade“.

RUSIJA U VRIJEME „VOJNIH DESPOTIZAMA“

Ruski su carevi ustrojili moćan red vojske kojeg su držali kao oblik carske garde. Taj se vojni red zvao STRIJELCI.

Zanimljivo je kako u tim vremenima vojnici čine posebnu društvenu klasu odvojenu od plamstva. Tako se i strijelci (carska garda) ponekad pojavljuju jačim od dinastije koja ih je stvorila. Upravo to postaje jedna od osnovnih karakteristika VOJNOG DESPOTIZMA.

Teško je radit usporedbe ili povlačit paralele sa današnjim zbivanjma ali se u mnogim zemljama Azije, Afrike i Latinske Amerika javlja isti fenomen koji kao gnojni čir puca u obliku vojnih pučeva , diktatura i suspenzije demokracije kao i civilnih oblika organizacije društva i vlasti.

Prisjetimo se samo 11. Rujna – ali 1973.g. kada u Čileu Vojna Hunta na čelu s generalisimusom Augustom Pinochetom izvršava vojni udar pokazujući cijelom svijetu kako je ekonomski neoliberalizam itekako spojim sa političkim ili vojnim diktaturama i nasiljem.

Petar Veliki će u Rusiji brutalno obračunati sa strijelcima koji su predvodili nekoliko pobuna i pokušaja da ga sruše.

Inače, prije pojave Petra Velikog (koji silom i mačem vrši europeizaciju i moderniizaciju Rusije) vrhovni vladar Tatara bio je Kan koji se zvao ŠAM. Imao je ogromnu moć. Bio je vlastodržac neupitne moći i ugleda. U to je vrijeme bio nadmoćan u odnosu na careve koji su vladali Moskvom…tako da je između njega i Moskve postojao Ugovor koji je nalagao da ukoliko se bilo gdje i bilo kad moskovski Car i ŠAM sretnu - Car je dužan da Šamovu konju pridržati uzde dok se ovaj penje na njega kao i što je bio dužan Šamovog konja nahraniti dajući mu da jede zob iz njegove carske kape.

Naime, već odavna SIMBOLI nose PORUKU…pa je tako i današnji društveni i politički jezik začinjen mnogobrojnim simbolima koji predočavaju na najjednostavniji način razlike u statusu među različitim slojevima neke sredine. Tu posebnu ulogu igraju audiovizuelna „pomagala“ jer suvremena tehnologija postaje produženi dio čovjeka…Njegov neživi ali nezaobilazan dio.

Kod „proizvodnje slike“ o nečijem statusu ili položaju prosječan sljedbenik mora odmah prepoznati o čemu je i o komu je riječ. Hijerarhija stoji nasuprot demokraciji. AUTORITARNA PIRAMIDA MOĆI NA VRH POSTAVLJA JEDNOG I JEDINOG (da parafraziramo Stirnera). Odatle i zahtjev antiautoritarizma da se ta slika i takva stvarnost revolucionarno (radikalno) izmijeni. Pa će upravo u Rusiji mnogi carevi postati „zarobljenici atentatora“ koji su , tada, uglavnom dolazili iz redova mladih potomaka prosvjećenih okrajaka plemstva.

KRIMSKI RAT I AKTIVIRANJE MAŠINERIJE PROIZVODNJE DEZINFORMACIJA

Krimski se rat poveo protiv Turaka i Tatara.

Na čelu ruskih carskih snaga bio je Knez Golicin. Uz puno pompe i velikih očekivanja poveo je ovaj ratni pohod.

Na njegovu žalost uslijedili su porazi carske vojske i Golicin je bio prinuđen da povuče svoju vojsku s Krima. Ali Golicin nije htio da Moskva sazna za pravi ishod te vojne kampanje. Uzdajući se u veliku udaljenost Moskve od Krima on je plasirao i „informaciju“ (dezinformaciju) o veličanstvenoj pobjedi carske vojske nad Tatarima.

„Informacija“ (dezinformacija) je govorila kako je Golicin junački se boreći okupirao tatarski teritorij. Naravna stvar da je u Moskvi ta „vijest“ primljena s oduševljenjem pa je princeza Sofija (koja je obnašala vlast u ime mladog Petra Velikog sanjajući o njegovoj detronizaciji i zauzimanju ruskog prijestolja u funkciji prve ruske carice) priredila veličanstvena slavlja i proslave „velike pobjede“. Nije bila štedljiva prilikom dodjele priznanja , počasti i odlikovanja „hrabrim vojnicima“. Posebno su tu njenu zahvalnost osjetili ćasnici i knez Golicin.

To je bio klasičan oblik manipulacije posredovan nerazvijenošću sredstava komuniciranja dok je suvremena manipulacija i bombardiranje dezinformacijama kao tobožnjim „istinama“ ovisna upravo o megarazvijenosti sredstava informiranjakao i suvremenih komunikoloških tehnologija koje su se uvukle u svaki stan – pa do nezaobilaznih društvenih mreža koje izjedaju klasično novinarstvo….ali su, s druge strane, i mogući ventil da se u neslobodnim društvima razbije orvelovski kavez u koji je zarobljena prava informacija. Makluanovsko navještenje doba u kojem je i sam MEDIJ već PORUKA tako se obistinilo na vrlo različite a ponekad i međusobno suprostavljene načine.

POTEMKINOVA SELA

Državni knez, ruski Feldmaršal i čovjek kojem je Austrijski car Josip II dao titulu Princa Svetog Rimskog Carstva….Miljenik i ljubavnik carice Katarine II (koja mu je tu titulu i iskamčila kod austrijskog cara) – veliki Potemkin nenamjerni je „otac“ sintagme „Potemkinova sela“ – ne zato što je izmislio tu sintagmu nego zato što je ispunio formu na osnovu koje se njegova prevara i stvaranje lažne slike – za sva vremena nazvalo „Potemkinovim selima“.

Nije se radilo o nikakvom slučajnom „šumu u komunikaciji“ nego o namjernom varanju i plasiranju lažne slike za „pravu sliku“.

Naime. Carica Katarina II je 1 787.g. stigla u posjet Krimu – Organizirana je njena plovidba, zajedno sa caričinom dvorskom svitom i velikodostojnicima, rijekom Dnjepar. Ne bi li caricu uvjerio kako je puno toga izgrađeno uz obale Dnjepra knez Potemkin dao je podignuti fasade čitavih lažnih sela uz obale rijeke kojom je carica plovila. Bile su to gole kulise i plošne fasade kao u nekoj Hollywoodskoj filmskoj western maštariji .

Danas se umjeto drvenih kulisa nerijetko grade kulise sastavljene od riječi, rečenica, traktata i slika (TV).

MIMIKRIJA KAO OBLIK SKRIVANJA VLASTITIH UVJERENJA

Muhamed al Baqir, prvi karizmatski šiitski imam je 714,g, - dakle , početkom VIII stoljeća – uveo za šiite važnu vještinu preživljavanja, poznatiju kao TAQIYYA – koja je podrazumijevala PRETVARANJE, skrovitost i oprez.

Name, učenje Taqiyya omogućuje vjerniku sakriti svoje pravo uvjerenje – a da pri tom (zbog toga) ne zapadne u grijeh. Šiiti su se tako PRETVARALI…stvarali LAŽNU SLIKU O SEBI iz pragmatičnih razloga jer su Abasidi optuživali Ismailite (koji su bili šiiti) za herezu. To znači da se o njima govorilo kao o hereticima.

Oni koji su ih napadali,“ otkrivajući“ heretike i herezu – nazivali su se „HEREZIOLOZI“.

Koliko se puta to kasnije ponavljalo u rasponu od konkvistadora, inkviizicije, makartizma, staljninizma, fašizma pa sve do suvremenih totalitarizama… Nebrojeno puta !

Hereziolozi su „grešnike“ prikazivali kao varalice i širitelje ILHADA (vrhunske hereze). Naravno da je heretike trebalo uništiti jer su po hereziolozima oni za osnovni cilj imali „uništenje islama iznutra“ („unutarnji neprijatelj“ uvijek je gori od „vanjskog“ jer ga je teže uočiti !). Zato su oni o ISMAILITIMA govorili kao o MALAHIDIMA (hereticima) ili MULHIDIMA (onima koji su „zastranili“).

Tako je i proizvodnja neprijatelja „unutar vlastitog jata“ kroz povijest poprimila neslućene razmjere – bazirajući se upravo na „informaciji“ i „informatorima“ koji postaju profesionalni lovci na vještice. Izdaja objektivnog informiranja od strane profesionalnih informatora (danas novinari ili vlasnici medija) zato može imati iste pogubne posljedice.

Novinarstvo je danas možda najopasnija profesija a novinari koji žive za istinu i šire je – najugroženija su profesija i kamen temeljac opstojnosti demokracije pa je utoliko odvratnije kada se medju njih ponekad ubace hereziolozi čiji cilj i aktivnost negiraju sam smisao i suštinu izvlaćenja Istine iz hrpe dirigiranog informativnog smeća kojem smo nerijetko izloženi.

QARAMATI EKSTREMIZAM

Ovakve prakse porađaju ekstremizam.

Kao što je Diogen svojim cinizmom nadilazio društveni konformizam i duh podaničke svijesti i robovanja društvenim normama i pravilima. Kao što je Aleksandru Makedonskom pokazao svoju nadmoć kada mu je ovaj imperatorski ponudio i rekao da samo kaže i da će mu ispuniti svaku želju – odgovorivši mu na tu ponudu ; „Makni mi se sa sunca, praviš mi sjenu !“ – tako su se kasnije pojavili i mnogo radikalniji odgovori na nepodnošljivo stanje koje su htjeli izmijeniti,,,ali ne prijezirom i cinizmom nego agresijom.

Tako je 930.g. pod vodstvom Abu Tahira – sekta Qaramati napala Meku. Tom su prilikom njeni fanatizirani pripadnici masakrirali oko 30 000 hodočasnika otevši pri tom glavni simbol Islama CRNI KAMEN iz Kaabe (Čabe).

Qarmatije su CRNI KAMEN zadržali do 951.g. kada su ga Abasidi uspjeli vratiti plativši za njega ogromnu otkupninu – to je bila još jedna potvrda kako se uvjerenjima trgovalo od starih vremena pa sve do danas i kako je gotovo sve (pa i ideje) na prodaju. Sve je postalo samo pitanje cijene !

ASASINI

ASASINI su, svakako, jedna od najzanimljivijih sekti koja se „porodila“ u okviru Islama a koju neki smatraju prakorjenom kasnijih masonskih loža i masonerije uopće. Tu zadiremo u područje tzv „Tajnih Društava“ kao i područje današnje masovne pojave kvazimasonerije kao provincijskog pokušaja da se novopečene kvazielite koje postaju simbol tranzicijskih društva, u vidu tajkuniziranih primitivaca, pokušaju „oplemeniti“ ulaskom u najrazličitije vrsteveć dobrano profaniranog Rotarinajizma ili Lionizma – koji na svojevrsnoj vrsti „rasprodaje“ nekdašnjeg ugleda danas pune svoje redove likovima iz Konstatinovićeve poučne slikovnice „Filozofije palanačke svesti“.

Ali, počeci su bili sasvim drugačiji.

U XI stoljeću Asasini su imali svoj centar u ALAMUTU na čelu s karizmatičnim vođom Hasanom („Starac sa planine“). Naime, Hasan je tragao za nedostupnom tvrđavom iz koje bi upravljao otporom Seldžučkom Carstvu. Godine 1088. odlučio se za zamak Alamut u Perziji – koji je bio dignut na strmim stijenama u srcu ELBURZ PLANINA.

Hasan - i – Sabah je bio veoma strog vjernik – koji je živio gotovo isposnički sa beskrajno odanim sljedbenicima. Vlastitog sina je ubio jer je prekršio sveta pravila pijući vino. Ondašnje Križare , koji su se došli boriti za oslobođenje Sv. Grada Jeruzalema znao je zadiviti , demonstrirajući bezpogovorno služenje i odanost svojih sljedbenika – izdavajući im zapovijed da skoče bezpogovorno sa zidina Alamuta u smrt, kako bi zadivio svoje goste – što su oni „ne trepnuvši“ i izvršavali kao volju svog Vođe.

Asasini su razvili praksu političkih atentata. Neki su ih kasnije uspoređivali sa suvremenim „plačenim političkim ubojicama“ – ali je ta usporedba neprimjerena pošto Asasini nisu ubijali odabrane „mete“ za nikakav novac. Radilo se o uvjerenjima. Tako su trojica od četiri tzv „Ispravna Imama“ – nasljednika Muhameda, Asasini ubili.

Oni su razvili ono što se nazvalo „POLITIKA SELEKTIVNOG POLITIČKOG UBOJSTVA“.. Možda ih se zbog toga može uspoređivati sa kasnijom anarhističkom praksom političkih atentatora – ali i to veoma uvjetno jer su povijesne okolnosti i razlozi kod jednih i drugih bili sasvim različitii.

Kasnije će te došljake iz Sirije koji djeluju iz Perzije nazivati „HAŠIŠIMI“.

Naime, njihov fanatizam i djelovanje pokušali su se naknadno racionalizirati. Poznato je da im gotovo niti jedna odabrana žrtva nije uspjela umaknuti pa su mnogi moćnici živjeli u strahu. Njihovu spremnost da umru za ideju (što se da usporedit sa suvremenim islamističkim atentatorima.- samoubojicama) i za svoju „čistu“ vjeru (u ovom slučaju šiitizam unutar Islama) doprinosili su stvaranje mistične atmosfere oko njih i njihova djelovanja i bili su plodan humus na kojem su izrasle mnoge kasnije legende vezane za njih.

Naziv „hašišimi“ sugerirao je da su takvu odvažnost stjecali pod halucinogenim djelovanjem hašiša kojeg su konzumirali. Tako se još jedna dezinformacija prodavala na tržištu ljudskih uvjerenja – kao „autentična informacija“.

Ono što su nam ostavili u nasljeđe naziv je „asasini“ koji se u zapadnom civilizacijskom krugu rabi za ubojice i dan danas.

DOBA TISKA

„Žarište“ - prvi industrijski korisnik velike tehnološke inovacije koja dolazi iz daleka ( izvorno Kineski izum) a koju zovemo „MOBILNIM TISKARSKIM SLOVIMA I ZNAKOVIMA“ - bio je Antwerpen između 1 500 i 1 560. godine.

Oko 1 490.g. (jedva 40 godina od dolaska tiska u Europu) tiskare rade u 110 europskih gradova.

U početku je dominirala Venecija a kasnije Antwerpen. Godine 1 500-te u Europi je već otisnuto 20 miliona različitih tiskovina. Inače, judeogrčko i arapsko tiskarsko naslijeđe otkriva se preko Firence. KNJIGA postaje prvi „nomadski primjer“ serijske proizvodnje. Tiskarstvo postiže golem uspjeh jer su novim vodećim klasama itekako bile potrebne vrijednosti što ih tiskarstvo promiče – a to su bili :

- sloboda izražavanja
- napredak individualizma i razuma i
- širenje judeogrčkih ideala.

Zbog toga se nova komunikacijska tehnologija pokazuje nemilosrdnim neprijateljem rasporeda dotadašnjih moći. Tako je samo u nekoliko desetljeća tisak uništio san Vatikana i Germanskog Rimskog Carstva o homogenizaciji Europe oko latinskog i Crkve jer tisak promovira narodne a ne elitističke jezike – a komunikaciju demokratizira i čini masovnom. A to znači da informacija kao moć nije više rezervirana za odabrane.

Dotadašnja „usmena predaja (prenošenje)“ informacija je arhivirana. Naša tradicija guslarstva je bila oblik prijenosa informacija…dvojben, spor i mitološki začinjen. Ali masovna upotreba komunikacijskih tehnologija (u Rismanovskoj „usamljenoj gomili“) postat će zanimljiva i za kontrolore političkih sustava, političkih država i društvene zbilje – koji će vrlo brzo točnu informaciju po potrebi zamjenjivati dezinformacijom kao usmjeravajućim faktorom masa koje su do tada patile od svojevrsne „cerebralne higijene“ a da bi se sada ta specifična „tabula raza“ ispisivala i punila kontroliranim sadržajima. Nažalost i novinarstvo ponekad zna pasti na raznu gole dirigirane manipulativnosti.

Vrlo brzo će oživjeti teorije elita a i praksa sprječavanja i analize onoga što je Jose Ortega y Gasett nazivao „pobunom masa“ („Rebelion de las masas“). U vrtlozima žestoke povijesne oluje koja, tu i tamo, zna „pomesti“ mnoge velike vrijednosti i ideale svodeći intelektualizam i intelektualce na apatične atomizirane jedinke ispunjene samosažaljenjem što se manifestira kao uzmicanje u svojevrsno samozačahurenje i izolaciju pred agresivnim naletom rušilačkog primitivizma (poput Miguela de Unamuna, rektora Salamance koji drži svoj slavni ali posljednji govor prosvjeda i vapaja razuma nakon zastrašujućeg govora generala Milana Astraya kada se uzvikivalo „Živjela Smrt“ i „Smrt intelektualcima“) . Možda je jednu od najdubljih i najvrjednijih analiza isprepletanja desnog i lijevog intelektualizma u košmaru španjolskog građanskog rata dao (u novije vrijeme) Javier Cercass u svojoj knjizi „Soldados de Salamina“.

TLACAELEL

Vratimo se za tren u daleku prošlost u pretkolumbijsku Latinsku Ameriku.

TLACAELEL (1397-1487) je svakako jedna od najzanimljivijih osoba tog vremena (ali i danas vrlo aktualan) i jedan ot tvoraca snage i veličine Asteškog carstva. On je bio idejni otac tzv „trostrukog saveza“ između tri velika grada tog vremena na području današnjeg Meksika. Taj savez povezao je gradove : TENOCHTITLAN (prijestolnica agresivnih Asteka), TACUBU i TEXCOCO.

Uskoro će Tenochtitlan „pojesti“ i Texcoco i Tacubu (ali i stvoriti jezgru kolaboriranja pokorenih sa kasnijim kokvistadorom, osvajačem asteškog Meksika – Hernanom Cortesom).

Tlacaelel je bio brat vladara MOCTEZUME I (Montezuma). U hijerahiji je imao status „PRVOG SAVJETNIKA“ („CIHUACOATL“ – na Nahuatl jeziku kojim su govorili Asteci). On je značajan i nezaobilazan za razumijevanje Asteka. Naime, upravo je on bio glavni IDEOLOG Asteka. Razvio je koncept Asteka kao „ODABRANOG NARODA“ (dakle, Hitler i njegovi geopolitičari i ideolozi nisu bili ništa novo).

Da bi uspio u tome znao je da prvo mora vrhovnog plemenskog asteškog Boga (HUITZILOPOCHTLI) uzdignuti na vrh „Božjeg Partenona“.To je i uradio. Upravo je on uveo praksu „LJUDSKE ŽRTVE“ (zbog čega se vode tzv „Cvijetni ratovi“ s jedinim ciljem hvatanja onih koje će zatim biti žrtvovani asteškim Bogovima).

Pošto je bio vrhunski ideolog znao je da mora pokušati „izbrisati memoriju“ pokorenih plemena i naroda. Zato uvodi praksu „SPALJIVANJA KNJIGA“. Spaljivanja pisanih dokumenata o povijesti pokorenih….Smatrao je da je to najefikasniji put da uništi svako pamćenje na predasteško doba. Dakle, i taj „izum“ bio je na djelu daleko prije najpoznatijih povijesnih primjera..Ali, na tom tragu je i spaljivanje Aleksandrijske bilioteke ili zatiranje sjećanja Gala na njihovu prošlost koju je izvršio Julije Cezar i to dosta „uspješno“. Neki smatraju da su Gali pokoreni ne hvatanjem Vercingetoriksa (kojeg su Rimljani 5 godina držali zarobljenog u običnoj rupi u Rimu da bi ga nakon toga pogubili u Cezarevu slavu) – nego onda kada im se iz memorije („ispiranje mozga“) izbrisalo sjećanje na vlastitu prošlost (u kojem procesu stotinjak godina znači samo kap ubeskrajnom moru vremena).

Dakle, dezinformacija ili lažna informacija odavno je stavljena u pogon kao način pokoravanja svijesti kako pojedinca tako i cijelog kolektiviteta. Zanimljivo je, stoga, današnje buđenje svijesti latinoamerikanskih naroda i njihovo jačanje samopspoznaje ili stjecanje samosvjesti (pokreti indiosa, indigena…) Tako danas u Meksiku ravnopravan status imaju 62 autohtona jezika plus španjolski. Svi su oni „službeni“ pred zakonom pa čak i u parlamentarnoj praksi nekih meksičkih država poput Chiapasa (Meksiko inače ima 32 države i Federalni Distrikt Ciudad de Mexico).

„ŽUTA ŠTAMPA“

Rabimo ovdje pojam „štampa“ a ne tisak jer se radi o uvriježenoj sintagmi.

Pojavu novinarskog „žutila“ vezujemo uz neke događaje krajem XIX stoljeća. Naime SAD su bile okrivile Španjolsku za uništenje američkog ratnog broda USS „Maine“ u luci Habane iako nikada nije pronađen ama baš niti jedan dokaz koji bi potkrijepio tu tvrdnju.

Tom „događaju“ kumovale su novine.

Naime, njujorški novinski izdavač Wiliam Randolph Hearst je u Habanu poslao tadašnjeg poznatog umjetnika Fredericka Remingtona da napravi (izmisli) skečeve tobožnjih bitaka na Kubi. Ali kako nije bilo nikakvih bitaka niti sukoba Remington je Hearstu poslao brzojav u kojem ga je pitao: „Što da radi ?“. Tražio je savjet od omoga koji ga je bio poslao na Kubu. Hearst mu je odgovorio: „Ti napravi slike – a ja ću stvoriti rat !“

Tako je i bilo ! Nažalos,t Hearst ima i danas mnogo sljedbenika (pa i kod nas) koji znaju da pišu laži „ali koga za to briga“ – glavno da se „informacija“ (dezinformacija) dobro plasira i da se na njoj dobro zaradi.

Da bi smo bolje razumjeli što se zbivalo važno je znati kako je 1890-tih jedan list po prvi put digao svoju čitanost na preko milion čitatelja. Dakle – plasiranje dezinformacija ili informacija (ovisno kako kad) postalo jeizuzetno unosan i politički utjecajan posao.

Joseph Pulitzer, vlasnik „New Yoork Journal-a“ i Wiliam Randolph Hearst po prvi put stvaraju i otvaraju pravi „medijski rat“ a senzacionalističko novinarstvo gurnulo je, pod pritiskom javnog mnijenja, Ameriku u rat sa Španjolskom.

Od tada je prošlo puno vremena – a 1980.g. kada je pokrenut CNN Ted Turner je izjavio : „Krećemo s radom 1, lipnja i kraj će nam se podudariti s nestankom svijeta“. Svijet, Planeta i sredstva komikacije postali su . po nemu, istoznačni – postali su jedno.

KADA JE Johan Huizinga napisao knjigu „HOMO LUDENS“ označavajući čovjeka kao „biće igre“ – u kojem su konceptu i ratovi „igra“ – izgleda da nije bio daleko od istine. I „informacija“ je postala igra („igra na sreću“) kojoj je bit zarada i manipulacija a ne Istina. Naravna – to je interes i „igra“ magnata kojoj se suprostavljaju suvremeni novinarski Diogeni koji s upaljenim fenjerom u mraku prevara, laži i prevrtljivosti tragaju za Istinom nerijetko i stradajući i gubeći vlastite živote na tom „poslu“.

Nezaobilazni Noam Chomksky (teoretičar, lingvista, vrhunski intelektualac i kritičar suvremenog kapitalizma, anarhistički guru…) piše: „Mas mediji bi pristali na cenzuru ako bi im se dala privilegija tzv monopola na istinu.“

Kao i uvijek Chomsky pogađa samu bit stvari.

Još je Platon (u „Republici“) pisao o tzv „idolama“. Njegov primjer pećine u kojoj su okovani ljudi koji ne vide stvarnost već je njihova jedina „stvarnost“ samo odsjaj sjena vatre koja gori. I radije vjeruju sjenama koje stvara odsjaj pećinske vatre nego jednom od njih koji se oslobodio i prića im o pravoj zbilji, o vanjskom svijetu – koji oni ne prihvaćaju i radije bi ga ubili nego da se odreknu lažne stvarnosti na koju su osuđen i kojoj su se prilagodilii. Tako je već Platon demistificirao način funkcioniranja „lažne svijesti“ i vladavine „privida“. A to hrani upravo „žutu štampu“ i „informativno žutilo“ u globalu (iako je sama sintagma „žuta štampa“ vezana uz benigni strip koji je tiskan u žutoj boji u novinama pa odatle taj pojam „lagana štiva“).

Ali ne radi se samo o „laganu štivu“ nego ponekad i o vrlo opasnim tjeralicama koje znaju plasirat neka sredstva komunikacije. Možda je najstrašniju ulogu devedesetih godina tu odigrao splitski „ST“ („Slobodni Tjednik“) koji je bez ikakvog obzira objavljivao spiskove (imena, adrese itd) tobožnjih neprijatelja Hrvatske. To je rezultiralo mnogim zlima i zločinima koja su nanesena našim nevinim sugrađanima a bez ikakve odgovornosti ili zakonskih konzekvenci onih opskurnih novinara i urednika koji su to pisali i tiskali upropaštavajući i unesrećujući na taj način mnoge. Slično je bilo i s pogromaškim tekstom-tjeralicom „Vještice iz Rija“ plasiranom u jednim drugim tiskovinama itd. S druge strane svijetlio je „Feral Tribune“ braneći ćast i dignitet hrvatskog novinarstva i u najtežim trenucima za Istinu i njeno tiskanje.

TELEVIZIJA

Televizija je najmoćniji medij današnjice. U Hrvatskoj posebice. Tradicija guslasrtva i prenošenja informacija usmenim a ne pisanim putem još je jaka pa u društvu u kojem preko 40% ljudi ili nema nikakvu školu ili ima samo neki od oblika osnovnog orazovanjanije ni čudo da televizijski ekran zamjenjuje gusle i guslarski način prenošenja informacija.

Televizija je spoj slike i zvuka. Ona odašilje poruke koje se bez napora konzumiraju s minimumom naprezanja sive moždane kore. Televizija je zato manipulacijski raj. Još je Goebels tjerao ratne snimatelje da trče ispred njemačkih jedinica koje jurišaju i da okrenuti leđima neprijateljskim metcima snimaju njemačke jedinice kako idu naprijed i samo naprijed….licem okrenuti i prema njima. Njemački vojnik u napredovanju se morao snimati isključivo s prednje strane a ne s leđa. U ime tog načela snimatelji su masovno ginuli ali to nije bilo važno - Bilo je važno da u kino dvoranama njemački puk gleda njemačke jedinice kako jurišaju prema njima – nepobjedivo dolazeći i osvajajući "budućnost".

Naravno, nas Hrvate još uvijek muči tema antifašizma pa se TV emisije slažu u neprobavljivu medijsku musaku: red Tita. Red OZNE, KNOJ-a i UDBE, red antifašizma pa red Bleiburga i tako u beskonačnost kao da je „spas“ u instaliranju sveopće teorije ekvidistance u odnosu na partizane i antifašizam s jedne i ustaštvo i fašizam, s druge strane.

Koja papazijanija u zemlji koja se i u nedavno završenom, ratu čije posljedice još trpimo – borila za svoje AVNOJ-evske granice, u zemlji koja je zahvaljujući antifašizmu i partizanskoj vojsci postala dio svjetske pobjedničke koalicije u II svjetskom ratu, u zemlji čiji se Ustav zasniva na antifašističkim e ne nekim drugim temeljima. I tu dezinformacija postaje „informacija“ sa suludom namjerom nekih da naknadno promjene rezultate Drugog svjetskog rata i to, zamislite, na hrvatsku štetu. I to se, da apsurd bude potpun, onda prodaje za tobožnje domoljublje.

Nedavno sam bio osobni izaslanik Predsjednika Hrvatskog Sabora g. Borisa Šprema na komemoraciji u povodu 68. Obljetnice pomora stanovništva 1944.g. u više podmosorskih sela a posebno u selu Dolac Donji gdje je izvršen masovni masakr žitelja 26. 03. 1944.g. kada je ubijeno 286 osba a od toga 103 djeteta (zapaljeni u crkvi).

U međuvremenu se u ovih zadnjih 20.g. naglo „zaboravilo“ tko je izvršio taj masakr iako je sve do tada bila notorna povijesna činjenica kako su taj zločin počinili dijelovi njemačkih divizija 264., 360. (hrvatska legionarska) „Vražja“, 118 „lovačka“, 7,SS „Prinz Eugen“ uz učešće pripadnika 26. I 27. Ustaške bojne. Tanenadana masovna povijesna amnezija svakako je bila karakteristična kao iuporna šutnja većine naših medija o iskrivljavanju i lažiranju istine. Nadam se kako sam svojim govorom na Komemoraciji nevinim žrtvama fašističkog terora doprinio onojmaloj kapi Istine koja je ponekad tako potrebna da bi se razbistrila mutež i blato laž kojima smo nerijetko okruženi i zagađenii. Ako zbog ničeg drugog a ono zbog onih koji će doči poslije nas.

- 16:11 - Komentari (90) - Isprintaj - #

26.03.2012., ponedjeljak

KO JE UBIJA ŠJORU FILU ?

Taman san se vratija iz Dolca Donjeg di sam, ka izaslanik pridsidnika Sabora Borisa Šprema , bija na komemoraciji žrtvama fašističeka terora kad su u tomen malemu mosorskom selu 1944. godine ubijeni i zapaljeni u crikvu blizu tri stotine mištana a meju njima i 103 diteta !

Užas koji si nikad ne smi zaudobit !

Doli kraj cvićarnice naletin na šjoru Filu koja je pošla kupit buket cvića za odnit na grobje.

Marinko moj, a diš ti ?

A bome, gren doma. A di bi drugdi !?

Lipo , lipo - a evo je tek po bota ! Lipo ti je radno vrime ! Nima šta !

Ajme meni...ma molajte me se šjora File. Gren samo po ure izut cipele i odmorit noge pa gren dalje. Jeman danas posla priko glave. Evo će mi u Split doć popodne tri ministra !

Neš ti ! Pa ča onda....Valjda jemaš i po minuta za me , a ?

A kad ja to nisan jema vrimena za Vas ?

Ajde dojdite za namon kod mene. Bit će drago Maji....pa ćete čakod bacit u kjun. Koju sitnicu...onako čibi - fredi...i poza ten popit bićerin prošeka.

Ma oli si ti pozvizdija ? Pa korizma je....Ne jin ti ja ovih dana po vas dan ništa ! Njanka mrvu kruva...reče ona nekako značjno.

A biće da ipak čakod čalabrcnete makar navećer !

Je,,,ma pinku.... samo pinku, ka crno ispod nokta...reče šjora File i zapucketa su svoja dva suvonjava košćata prsta...I još nokton projde priko zuba - da ča boje shvatin težinu njezine pokore.

Dobro onda...ma ja žurin. Ajde stojte mi dobro.....

I taman da ču zakoračit kad me ona uvati ispod lakta o live ruke ka su nikim klišćima oli čambrama o raka - a ne onon svojin isposničkon žilavon dugon rukom.

Di si navra, vraže ? Fermaj se i slušaj me !

Ajde oču !

Kaže mi oni moj mali unuk ča po vas dan čorka u kompjuter, da me niki Profaca proglasija mrtvon...Da ja uopće ka i ne postojin, da ovo nisan ja. Ma zamisli ti ! Vengo ko je ovo vengo ja - Ni valjda nika fantažma - sva se zajapuri i pocrveni u licu moja susida ?

Je, je ... čita san ote monade, ma ga ja odavno ne obadajen,,,Ne morete ništa pametnije od njega ni očekivat ! To je takvo čejade....

Ma je li....Ni tebe proglasija nikon avetinjon joli deboto nikon utvaron sa starega šufita, vengo mene ! Ma jesi li vidija jednega cukuna brezobraznega ?!

Lipo Van govorin da ga ne obadajete. Oti je mudrac napa bija i mene da kako me ni sram sidit u prvi red na proslavi o antifašisti !

Šjora File se prikriži razrogačenih očiju.

A eto vidite !

Pa di je naša baš tebe zajebavat ! A di je oti makako bija dok si ti sa svojima odija po srušenin spomenicima i branija partizane i antifašiste ? Di je bija kad su ti su rivolveriman zaraj tega upadali u kuću, pritili dici i fameji ? Nikako ga se ne mogu siti iz oti vrimena kad je tribalo jemat muda a ne kartu o reoplana za niku daleku zemju...A, ne...ne još ja nisan išla u bekala. Još mi možđani rade i pamćenje me , fala dobremu Bogu, dobro služi...reće ona nagnuvši se naprid raširenih nog i kucne se šakon posrid svog visokog izboranog čela...

Biće proučava Budizam !

Ča !?

Ma ništa, samo se zajebajem....

A ni to za zajebanciju...Nikako ! Ma di ji samo najdu ! Jema ih ka ušenaka na pasjen repu joli krpeja po livadan i grmju...Nemoš ji istribit sve i kad bi tija !

Sad bi Vi zvali upomoć Ciana pa bi sve to posuli diditijen !

A nego ča bi ! Ne bi trepnila ni obrvon ! Pa zna li oti injorant da si ti lani dobija ka pridsidnik splitskega esdepeja priznanje i povelju zahvale o splitskih antifašista ? Bićedu i oni po njemu sumnjivi, an ?

Ajme. ma ko više more trošit riči i vrime na tako beznačajnega čovika koji je infiša da je važan. Ka ča bi reka Maksim Gorki. On je nika vrsta "suvišnega čovika" ! Neka ga ! Neka gušta pljujući po meni - ako ga to čini sritnim. Biće da mu ni laka...NIkako ! Eto mi ga je baš nekako milo....

Blago nama dok je takovih !

Ma tako triba, šjora File !

A ča je onemu drugemu muzuviru koji na niki portal da si ti isfalija Kerumovu sestru na prošlo gradsko viće. A Bože...luda svita ! A ti si gadija onu iz hadezeja...Onu, kako se zove...an onu Bilačku, zaraj primitivizma ča vriđa ljude jerbo nimadu fakultete vengo, ma zamisli ti samo - jedino sridnju skulu...

Drago mi je da ste to slušali na vlastite uši !

Da slušala !? I gledala !

Bome san joj reka da onda ni Krleža, ni Brandt, ni Polić - Kamov, ni Tolstoj, ni Steve Jobs ne bi mogli vodit gradsko viće jerbo nimadu recimo višu učiteljsku i da je to pravi pravcati primjer antiintelektualizma i najgorega primitivizma !

Dobro si joj i reka.....Jebeš ti jude koji se falidu diplomaman umislivši da su zaraj par godin skule višje oni boji od ostalega svita - ka da su oni uvatili Boga za bradu. Malo sutra !

Iden ja sad šjora File ali ću Vas prvo uštipnit da vidin jeste li zbilja o krvi i mesa oli ja to samo sanjan.

Aj kvraguc, mangupe jedan da bi li mangupe spliski. Ako ti razvalin jednu trisku priko čunke omar ćeš znat jesan li živa joli san samo fantažma !

Ma znan ja da ste Vi živi vengo mi pada na pamet kako je slavni američki režiser John Ford snimija film " Ko je ubija Lbierty Walanca" a u stvari je triba snimit film "Ko je ubija šjoru Filu" ?!

Pa eto me kuša ubit oti Profaca ! Ma se zajeba ! Još ču ja durat i dizat mu tlak sve do nebesa !

A i John Ford je partija, dodan ja - pa ne bi, sve kad bi i tija - moga snimit oti film. Jedino ako se genije Profaca ne uvati i režiserskega posla !?

Oče, oče - kad ja prominim svoje ime Fila u Merylin !
Ola koju karijeru bi mogla napravit u Jamerike i oni Holywood...završi moja susida vragolasto me gledajući i zaceni se od smija vatajući se s obe ruke za svoj ravni trbuj.

- 13:41 - Komentari (31) - Isprintaj - #

13.03.2012., utorak

ŠJORA FILE KONTRA TALIBANA U FOJIMA

Marinko...Marinkoooo ! Čuješ li me, za Gospu Blaženu ?

Evo odma...Trčin...A ko Vas ne bi čuja moja šjora File...Parite oni najavljivač o makljaže.... ča je nikidan prinosija tuču našega Mirka kontra onoga Mora iz Nove Zelande !

Ma molaj me se tih tvojih zajebancija, vengo ča se ovo dešava ?

A ča to..Ča se već nije i prin dešavalo ?

Bogati, ovo pjuvanje po tebi i spliskim esdepejcima ! Ne moš otvorit njanka i najgore foje a da te ne štracaju..Ka da su svi mužikanti o istega orkestra i da jin zapovida isti meštar o dirigenta.

Annn, na to mislite ! Nećete Vi novitade - ka da me i prin nisu pjuvali i najmanji ušenci i čimavice o falši novinari. To Van je zanavik isto: Mali su mali i ostat će mali a Velikima se ni potriba poć kurbat i prodavat jerbo su oni Veliki i moš jin puvat u onu stvar.

Ma znan ja to, vengo me moj mali izludija pa da te pitan ovo, pa da te pitan ono..On se, bidan, sramuje a sve ga interesira. Znaš i sam kakvi je - ka curica !

Neka njega...Dobar je on. Lip je ka pupa !

Ma je nikako povućen. Ni na mene...Ja bi živa zmaja zadavila i pojila - onako sirovega skupa sa kožon i kanđama.

A to Van svakako virujen !

Triba bi i ti Marinko moj, barem kojega gaštapana marendat !

Nisan lud - pa da me uvati litavica !

Ma dobro. An ke bon....Nego sićan se kad su štampali ono, kako se zvalo....an, sitila san se - VRIME, ne bi li te smantali. A ča nisu vajali u tin novinan...U otemu tjedniku, ni pas s maslon to ne bi pojija...Ma si izdura, evala ti - jer prislano ni maški ni drago - ma oni to ne razumidu. Joli jin fali nika daska u tintaru joli su bidni tek ka niki šegrti o svojih gazda pa su još neuki.

E, moja dobra šjora File - ne more se reč bas za onega Kuljiša da je on niki šegrt. Malo je ka previše ocva za šegrta i vas je nabotija - a stalno me griza za žnjute ka bisni pas. A ča nije izventa o meni ? Ka da je niki pisac o naušne fantaštike !

Je, je - ko bi zaboravija otu čunku...Ma te se "Jutarnji" ne molaje. Jesi li vidija jutros prvu stranicu. Gadidu te kako je SDP spasija Keruma a ti si , ka...izveja nike moše da škapulaš spliskoga potešta.

A zva me mali miljun ljudi i povraća od gadosti !

A ko nebi ? Dunkve - vi ste ostali u gradsku vješnicu...Skupili potpise za referendum o povirenju Kerumu. HDZ nije tija dat svoje cinjene potpise..vengo su šmugnili vanka da ne bi morali glasovat...A opet Vi krivi !

Tako ispada po toj vrsti jubiteja istinite informacije.

A ona će mi Bilać dat sliku....Pobigne - pa per la finta oče minjat dnevni red o pitanju pridsidnice gradskog vića - a vi ste već i oti papir pridali u protokol...a ona s dva hadezeova junaka - kima ...dala petama vitra i sve puton viće: Jurjević je prijatelj o Keruma...eno ga spašava ga, judi moji. Mi zato bižimo iz dvorane. Njima za dišpet - da jin fale naše tri ruke...

Jel dobro govorin...?

Ma ka Sveto Pismo !

A oti falši novinari trčidu za njoj i viču - Tako je gospoja Sanjo...Lipo ste to besidili ! Nećedu nas esdepejski mangupi privarit s tin ča su bili protiv Kerumovog proračun a vi ste glasali za njega. Misle nas uvatit na fintu da su oni potpisali ostavke još prin godinu i po dana - a vi niste tili...Ma sve su to mutna posla. Jerbo vi duboko u sebi rušite Keruma spašavajući ga - samo da bi ga privarili...da se ne dositi koliko ste, u stvari - svin srcen protiv njega.

Tako nekako ispada !

A to ča su se mečili, grlili i jubili na izborima ka da su sicilijanska braća...To ća su bili u koalicijunu i na istu binu skakali i pivali do prije par miseci...e to je tek bila najveća lukavština...E je su furbasti oti hadezejci a niki su novinari omar to shvatili pa udri pjuvat po Jurjevicu....A urednici otakih foji, omar opalili slike o bratstvu i jedinstvi izmedju Keruma i esdepeja - pa su njima drito na prve stranice. Neka vidi narod ko je ko ! Jer raju triba prosvitlit.

Ma svitlidu ka oni živi oganj ča ga je neko užga priksinoć poda Klison !

I još žešće Marinko moj. To su pravi piromani i fanatici ... Ka niki domaći talibani.

Pa di talibani ?

Je, je...talibani - vengo ča ! Niki su se eno čak priobukli i u ženskice pa se ćas zovedu Kristina a ćas nikako po muški. A bez pristanka te pjuvaju po svojin portalima. Pa ti sad budi pametan !? Oni viridu u biljete o tvoji putovanji...pa krešte da je to izdaja, da si spasija Keruma drito iz Teherana. A sve je to samo obišna spiza, kripna hrana....za naivne ! Oni radidu za manču, ka barbiri - a svaki od nji u istu trumbeti puše i sviri ! Svaki u svoje novine. Svaki di more. Ajme jada i mižerje o judi !

Ma ja san Van spokojan...susido moja ! Jerbo uvik će bit i pravih judi, pravih novinara koji če za istinu i svoju glavu na panj stavit - ma se nikad neće prodat. Prez takih ne bi bilo ni demokracije...ne bi ! Nikad to nemojte zaodubit !

A meni dižedu tlak ovi drugi, ovi govnjari...Pa baranko da glumidu kako nisu iz iste mužike. Baranko da i mene ne činidu ludon....Eno čitan i u "Slobodnu"...jutros lipo piše ispod jene slike di su te litratali na jučerašanju sidnicu - kako si reka da su ama baš svi novinari korumpirani.

E, to su izumislili !

Ča si reka ? Da izumislili ? To su ti ga smistili ! Ma ča ji ne daš na sud...pa nek se tamo prčidu i junače....svojin izmišljotinama.

Ma jebe me se za ridikule i za one koji tako uređuju tekstvove o svoih novinari - koji pišu jedno a ovi jin fikaju drugo !

Samo ti pivaj, tico moja, samo pivaj i mudrijaj, A kad ti ga zakalumaju i napišu da si jema firmu skupa sa Kerumon ti se češi ! A ona gospoja ča pari da je učinjena o krokanta - stalno to ponavlja ka da bidna ne more čakod novega, čakod drugega izventat !

Ma smislila je ona kako san i rodbinu pozapošljava drito u Keruma.

Je li to zabranjeno tvojima da radidu. Onima ča su ji hadezejci bacili na ulicu...?

Ma naravski da nije. I nije mi to rodbina vengo tazbina. Zamislite samohranu majku bacidu na ulicu. Javi se na natječaj u općinu...bude prva na listu...jedina jema državni ispit. Nima prigovori - ali anonimci šajedu prijavu policjotima...dolazidu inšpekcije..uskoci i poskoci i ne mogu nać njanka jednu protuzakonitu stvar. Ali za dil naši bajni novinari i za ovu "Gospu o cukra" to je moj veliki zločin...Moj ? A zašto ? Jerbo se žena zaposlila na šalter s najboljin rezultatima na natječaju ! Ali jerbo je to jako važan. skoro državnički posal - šajedu policjote da ispitaju sumnjivce.....a ono, ništa. Biće da san i njih uspija potplatit joli i su njima otvorit niku tajnu firmu !?

Ma lipo san ti ja rekla da su to gaštapani a ne judi ?

A ča su Van se zamirili gaštapani ?

Ha..ha...ha ! Dobro mi i govoriš ! A ja san čuli da bi niki od tih junakov uvatili Boga za bradu da jin je završit fakultet..ma jin ne gre...Nikako jin je tisno u glavuši !

E...pa za takvo piskaranja i ni potriba jamat skulu...Samo more smetat !

Talibani, talibani - sinko moj...Oni su ka niki desperadosi iz oni tvoji ludi meksički filmova....Smiju ti se u facu a onda ti pucadu posrid leđa !

Malo morgen bi jin ja okreća leđa !

E..tako i triba. Vengo vas mi se jezik osušija...Jemaš li kap onega forskega rožolja ?

Hektrovića ?

Aj ne palamudi tot - vengo daj ako jemaš i ako oš !

Omar..omar...urednice moja !

E, kakve bi foje ja učinila - samo da mi je prilika..Boje vengo o pokojnega Kulušića !

Pogledan je prikorno onako iskosa.

Aj..dobro, dobro. Ne bi bile baš ka njegova slavna "Slobodna" iz onih vrimenov - ali Bogami bi bila slišna, puno slišna.

Izvolite, lipa moja vilo !

Uuuuu...Fala in ! Aj, nalij još jednu - priša mi je mali. Ne linčari tot !

Nalijen joj još jedan bićerin a ona ga saspe naglo u grlo nakrivviški glavu unazad i malo se stresne nakon ča isprazni svoj omiljeni nektar...

Brrrrrrrrr ! Ovo je najboje protiv gripe. Jebeš likare ! Aj, gren ja sad poć ča. Puno mi pozdravi Maju i onega tvojega miša ča se obuka u pasju kožu ! A kako mala Hana ?

Ma ka Sunce !

E to je najglavnije....Sve drugo je pizdarije...Viruj mi ! I čuvaj se. Pazi na zdravje - Ne daj se mangupima. Ako triba - samo zovni. Skakaćedu oti talibani ka manekenke po afričkoj žeravi !

Oću, oću...Dobro ste mi pripomenuli.

I ode moja šjora File niz hodnik...sitnim, zvućnim ali čvrstim korakom da nikoga drugoga svituje o tome ča triba a ča ne triba radit u ovemu kompliciranome svitu i životu - a zasebice ovod, u centru svih centara, usrid Splita !

- 22:35 - Komentari (27) - Isprintaj - #

04.03.2012., nedjelja

OJ MOSORE, MOSORE !

Splitska jutra i dalje će buditi Split - i ponovo će, uvik u krug, defilirati njegovim krvotokom "neki novi mulci" ali nikad Split neće izgubiti svoj ekstrovertni duh, svoj opak smisao za humor, svoje nadarene "zajebante" - napolitansku gungulu i dreku ali i smiraj mistike skrovitih vala, marjanskih sjena i miris težačkog duha protkanog kroz splitsko polje ali u neke druge oblike tečnosti istog krvotoka.

Živit će splitski Get i splitski Lućac - sa svim svojim zamkama minulih stoljeća i podjele na građanski, seljački i neki drugi ili treći Split.

Ja sam dite Baća i Poljuda - ukorijenjen u Kamenitoj ulici splitskog Velog Varoša i "Lušca" babe Vinke Draganjke. Neka splitska priča o rušenju društvenih granica koje su nekad bile stroge i nepremostive, osim za vrime krnjevala i maškara kad se svak moga s bilo kime zabavljat skriven iza morete ili neke slične maske.

Krnjeval i vrime maškara su bile ka nike splitske Saturnalije ili štogod sličnega.

Generacija sam iz 1952. godine - koju od jučer zovu "sritna generacija". Možda je zaista to i bila ?!

Ti si pripada istoj generaciji. Dilili smo iste prijatelje i iste trenutke. Opalija nas je isti val hipijevskih, vudstokovskih i đimihendrikskih ideja i načina života. Slušali smo Mlade Batale i splitske Delfine - trčali po Turskoj kuli i kreli grozje istim težacima.

Ja na jednom - ti na drugom kraju grada...iako ne baš daleko jedan od drugoga. U svakom smislu..

Kupa san se na Crnom Blatu, na Šore i na Staroga Mornara i Mornarevom bazeno iako sam bija POŠKO-ovac, a ti na svojim Stinicama. To je bilo vrime "Crnog Asfalta" i prvih gradskih "bandi". A učija san plivat i vozija se u gondulu na Baćama...

U mojoj se kući uvik štova Anarh - ili , kako su mu kasnije nadili ime, RNK Split - jer je bija škverski, radnički nogometni klub za razliku od građanskog Hajduka. A cili Prvi splitski partizanski odred bila su dica, splitovci, njegovi igrači....A i ti si bija splitovac od glave do pete - do svog posljednjeg daha.

"Crveni đavol" !

Ima si uvik "morske ideje" - pa si tako organizira i zadnju godišnjicu svih splitskih maturanata generacije 1952-53. g. u dioklecijanovim podrumima - di se nekad išlo na ples.

U "ona vrimena" naših gimnazijskih dana...posli škole išlo se na PJACU di je svak ima svoje misto. Onda su moji odlazili Iza Lože - na gredu kod Gage popit piće, pa u stare Čikešinke u Riblju tavernu pa u Đaje slušat J.J.Calea i na kraju u Ive Arta di se skupljala cila klapa...od Gobba do Čela i Kuštre, Runje, Galla i drugih - a tatarski biftek pravija je Gama.

Tu negdi između utirala bi se još nekako Tribina Mladih i Kinoteka s nezaobilaznim "tetom Milkom" i nenadmašivim Svemirom Pavićem.

A onda su nas životni puti raštrkali po cilemu svitu. Ali nas nikad nisu prestali vezivat zajebancija i neupitna "liva opredjeljenja" - još od vrimena Crvenog Peristila, šezdesetiosme pa sve do danas.

Proša je i udarni val tvog oplakivanja Mosore - A ka da se s nama igraš "na kukala" pa si se samo sakrija i sad ćeš odnekud "izronit" - onako krupan i uvik nasmijan.

A sve se desilo na brzaka !

U petnajst - dvadeset dana.

Zva si me u svoju Mosorijadu i nakon emisija javlja se svaki dan po tri - četri puta. Do zadnja svoja tri dana života - kad si osta bez "laptopa" na kolinima u postelji zagrebačkog Rebra - Čuli smo se tridesetak puta.

Zna si me zovnit kasno u noc da nešto kažeš - da podiliš smijeh sa mnom...ka da si zna da više neće bit vrimena. A ja ništa nisam razumija i govorija sam ti: Ma šta si navalija zvat ?

"Evo san sa Koljom pa ti oćemo kazat samo par riči...!"

Oj Mosore, Mosore !

Planino i More..Kaleto i Splitsko Polje
Oj Mosore Mosore !

I ka šta bi mi na kraju svakog SMS-a napisa SFSN ... tako si sada odnio sa sobom u džepu i srcu dobar bokun naših političkih uvjerenja i komad splitskog surealizma, šaku zemlje i puno smija - sve začinjeno tugom, moj dragi Mosore.

Ko te more prižalit ?!

- 16:22 - Komentari (37) - Isprintaj - #

25.02.2012., subota

TIHO

Svaka ideja, svaki pogled na svijet, svako uvjerenje....ostaju samo prazne riječi i šuplje fraze ukoliko nema onih koji ih žive, koji ih svojim svakodnevnim djelovanjem, svojim životom - ne potvrđuju i tako iz "imaginacije" ne pretvaraju u stvarnost.

Zato je Tiho Radić, od prvog trenutka kada sam ga upoznao, bio za mene potvrda i dokaz kako postoje ljudi koji ne žive samo u maglama teorije, fraza i spekulacije - nego i svojim životima, svojim svakodnevnim djelovanjem nadilaze onu provaliju između teorije i prakse, koja i pravi nepremostivu razliku između "lažinih" i "pravih intelektualaca", između "lažnjaka" i autonomnih izgrađenih osobnosti.

A upoznao sam ga davno,,,onda kada je bilo najteže i kada je ljevičarske ideje trebalo braniti ne teoretskim akrobacijama nego vrlo konkretnim akcijama i svojim životima. Tada sam spoznao i što to znači "integritet osobe"...čvrst korak kroz zbilju ma koliko ona bila teška i loša. Naročito onda.

A kod profesora Tihe Radića sve je to bilo tako jednostavno, "normalno" i samorazumljivo.

Cijeli njegov život bio je oda ljudskoj postojanosti, čvrstini uvjerenja, odanosti i htijenju za promjenom, borbi za dostojanstven, čovjeku primjeren život.

Rođen u Vrgorcu. To dite našeg poštenog i surovog kraja. Kamenih sjena Matokita i pitomih vrgorskih polja - oplemenilo je sve u čijoj se blizini našlo. Dite oca koji je još u "ona vrimena" kao što je surovi život nametao, dva puta odlazio i vraćao se "trbuhom za kruhom"....u Argentinu, tamo do "na kraj svita"....Dite koje je znalo pješke kamenjarom odlazit do Makarske pa parobrodom do Splita u kojem je završio srednju školu i fakultet živeči po đačkim i studentskim domovima.....pilo je tajne ljudskog znanja sve do sticanja titule doktora znanosti da bi, zatim, svoje neiscrpno znanje i rijetku erudiciju nesebično poklanjao generacijama studenata Ekonomskog fakulteta u Splitu.

I njegov brat Njego postaje doktor znanosti a drugi brat Andrija, magistar znanosti.

Tako se iz vrgorskih dubokih korijena razvijalo stablo Radićevih koji postaju neraskidiva spona između Splita i Vrgorca.

A Tiho je bio sjajna zvijezda u nerijetko mračnim povijesnim noćima našeg poviješću pritrujenog podneblje. Bio je SDP- ov svjetionik koji je sipao blagu i toplu svjetlost kada je bilo najolujnije i najteže - pokazujući pravi smjer kojim je trebalo broditi.

I svaka iskra njegova života bila je vrijednija od svih mogućih praznih teorija, paragrafa, materijala, smjernica i birokratiziranog duha koji je svojim okovima oduvijek želio vezati slobodne i lepršave duše popu one Tihine. To je,naravno, bilo nemoguće.

Bio je moj neprimjetni i nenametljivi učitelj.

Iako nas je vezala i uputila jednog na drugoga slučajnost istih političkih uvjerenja i pripadnosti SDP-u - sve je to postalo daleko više od toga.

Tiho je odavno shvatio molohovski karakter liberalnog kapitalizma i obezljuđenost koju je on ostavljao tamo gdje god je pustio svoje agresivno korijenje. Zato mu se i suprostavljao. Jer taj novovjekovni Mida sve što je dodirnuo nije pretvarao u zlato nego u podjelu na ugnjetenu većinu i vladajuću manjinu. A Tiho nije podnosio nepravdu. Njegov idejni genetski kod bio je fini splet znanja, uvjerenja i odlučnosti da se angažira svim svojim bićem kako bi se takvi društveni odnosi prevladali, izmijenili, srušili. Izgradili novi - zasnovani na socijalnoj pravdi.

On je bio poput otvorenog i sunčanog mediteranskog trga, Uvijek spreman i željan komunikacije, izmjene ideja i uvjeravanja drugih u ispravnost svojih stavova - snagom argumenata i svjedočenjem svog životnog puta i života svojih "starih".

Kada je napisao knjigu "Agora demokracija" najbolje je definirao samog sebe.

Tiho je bio Agora,,,,trg koji je bio temelj demokratske diskusije i života starogrčkih Polisa - na kojem su se kroz raspravu donosile najvažnije odluke.

Ta otvorenost, lijeva politička uvjerenja,ljubav tople ljudske duše, istinoljubivost i nastojanje da društvo Pravde preraste iz utopije u zbilju - odredile su svaki njegov konkretan korak i aktivnost. Upravo zbog toga stekao je respekt, poštovanje i specifičan odnos ljudi najrazličitijih političkih uvjerenje i svjetonazorskih operdjeljenja prema sebi.

Istinski sam ga poštovao i uvijek osječao jedan nježan osjećaj divljenja prema njemu. Takav odnos on je istinski zaslužio.

Njegova Gordana bila mu je uvijek ona "druga polovina života". I kada je u svom rodnom Imotskom proučavala gradjanske običaje i otvarala etnografske izložbe o toj tradiciji i kada je kao ravnateljica jedne splitske škole na djecu prenosila autoritet znanja i ljubavi prema najtananijim vrijednostima ljudskog stvaralaštva i kreativnosti.

Neumitnom snagom Prirode otišao je nekidan i naš Tiho ostavljajući iza sebe našu zahvalnost.Mogu kazati da sam bio jedan od sretnika kojemu je Tiho bio prijatelj. Istinski i neponovljiv. Jedinstvan kao što su uvijek jedinstveni svi veliki ljudi.

U političkom smislu bio je i ostao jedan od nosečih zidova esdepeove "političke kuće" i na tome mu beskrajno hvala.

Zaborav za takve ljude ne postoji niti će ikada postojati.

- 20:23 - Komentari (46) - Isprintaj - #

01.12.2011., četvrtak

ŠJORA FILE POSVAJA DAMIRA PETRANOVIĆA I JADRANKU KOSOR

Jutros najranije mora san bacit moju susidu Šjora Filu do na splisko grobje Lovirinac jerbo san joj to još jučer bija obeća.

Naravski da mi je počela zvonit na vrata već u osan uri - taman dok san pija čaj i maza oni lipljivi sir po baškotinu.

Ala, ala...ulizite Šjora File - otvoreno je !

Zdrav mi bija moj Marinko ! A okad vi to držite otvorenu kuću ? Pa grad je pun lupeži...Još će du ji metat po kućan i stanovima jerbo višje i nima mista po pržunima !

Ma ko će nan ovod na Pujanke poč rumbavat vrata i provaljivat u stanove...dobra moja Šjora File ? Pa ovod Van živi pobasji svit a ne bogatuni i tajkuni ! Oli ste, recimo, Vi bogati ?

A vengo ča da jesan ! Jučer mi je sa Šolte svojta poslala dvi škrpine i tri četri ugorića...Ona najslaja...ča ji mi zovemo špigetama. Nema većeg gušta vengo ji pofrigat i cile isčućat. Ka cukar su !

A bogami...to je većpravo bogatstvo u ova vrimena. Jemate Vi ča i čuvat !

Ma oči bi iskopala onome ko bi ji mi samo taka a ne doša vazest ! E ! Završi ona značajno savivši svoje koštunjave prste u neku poza ka ono kad te maška oče očeprjat .

Ma ča to nosite u ruke ?

A evo san ti donili malo brujetića o papalini sa suvicama o našeg domćeg grozja da se malo pokripiš. A i bocu praaaavega šoltanskog maslinova uja da ga malo okusiš jerbo je on najboja likarija za sve bolešćine....

Oli ste me i Vi već pokopali ?

Aj ne pizdi...Nisan ja o jučer...Još meni radi žveljarin u glavi. I to boje vengo da je švicarski. Zato uvik ja znan koja je ura ! Jema ji puno ča bi te živa pokopali, merlo moje, jerbo si uvik bija na istoj strani i nisi se da...A jesu navalili na te ka gaštapani i pantagane o kanalizacije.

Nemojte tako. Sve je to samo zaraj politike !

Pa naravski. Ka da san ja rebambila pa višje ne razumin u kojemu grmu leži zec ? Okad je svita i vika judi ti se, moj Marinko, nisu makli naprid njanka za jedan pedalj. Zanavik jemai navik će bit i onih glupi i onih prez pameti, i pokvarenih ma bome i dobrih judi. I nemoj mislit da će to ikad bit drugovačije !

Ma ovod Van je rič o primitivcima i duhovnim mižerjama ča priživjavadu ka plaćenici - govoreći i pišući ča jin gazde naredidu. A jema i pokoji blento ča ne razumi "boga tebe" pa izmišja stvari kako bi od ničega napravija paštu !

Ni njima laka moj Marinko ! To je grozan život !

Nije in laka..znan ja to, zato ji puno i ne obadajen !

Vengo, ajmo mi polako put grobja jerbo još moran vazest cviće. Doli san ga naručila u onega našega cvičara na Pujanke !

Je. Odlišan je to i pravi je momak ! Ni mu laka...jerbo su i obrtnici najebali od onoga ča su jinovi na vlasti uradili svih ovih godina. Lipu su jin papu skuvali !

A štaš poć i govorit !

I tako se mi polako skalamo isprid portuna i lipo onda auton, priko cvičarne pa do Lovrinca. Šjora Fila je metnila cviće i očistila ploću o greba o jedne svoje dobre pokojne prijatejice...pustila dvi suze...jerbo joj je danas bila godišnjica o partence na oni svit i duboko uzdahnila, ispružila se ka čempres i čemerno zaključila: "Sve ti je, sinko moj, crna zemja i svi ćemo doć dragemu Bogu na ispovid položit račune za život kojega smo proživičli ili uludo ili ka prava i poštena čejad !"

A ča se tu more. Ko se kod rodija va mu jednega dana i partit na "oni svit",

Baš tako ! Ma puno njih to zaboravja i misli da su vićnost dotakli kad su drugega opljačkali ili se lopovski obogatili. Ka da če jin lipa manđa i zlatni brančoleti i kolajne donit sriću. Evo jin na roge.....I peta Šjora File roge u daljinu u nikon neodređenon pravcu....

Ajmo ča...Vodin Vas na kafu !

Ti pij kafu, ma ču ja Marinko...koji žešći bibit, zaraj pokoja duši mojoj dobroj Franici.

More !

I odvezemo se do Žbirca na Bačvice jerbo je tamo sad lipo sunce a i uz more je.

Evo ovod san Van se ja rodija, moja Šjora File !

Oli si ti sa Baćvic !?

A jesan.

A ja san uvik mislila da si ti iz Poljuda !

Doli san živija cili život jerbo smo tamo jemali svoja poja i svoju kuću ča mi je pokojni did Marin napravija još 1939. godine. A inače smo mi iz Velog Varoša iz Kamenite ulice...Tamo još žividu Jurjevići. Ma san se, eto, rodija na Baće...

Nego, sunce moje, ča te se ono uvatija oni Petronijević ?

Koji Van je sad to ? Ne znan ni jednega su tin prezimenon.

Ma, za gospu blaženu, unuk mi je nikidan donija oni "Nacional" - pa te tamo oti Petronijev...Oli kako li se već zove .... pljuje da kako si sa Kerumon ispleja cilu paukovu mrižu, da radiš monade okolo kandidata za gradonačelnika, da ste sve u dogovoru i svašta drugega ma ništa lipega. Da si zaposlija i ovega i onega u Keruma....a Bože oslobodi ! Gadilo mi se slušat unuka di mi čita !

To Vi govorite o Damiru Petranoviću koji bidan zarađuje za suvi kruv pljuvajući me ...pa jema već bar dvi godine. To Van je oni, moja šjora File, ča je u oni kupusov list "Vrime" pisa sve najgore o meni kad san se kandidira za pridsidnika esdepeja u Splitu. Pa znan mu ja gospodare ča ga držidu na lancu ka kucina. Dobije za to od njih koju kost i nikako priživljava glođući je. A je mi je bija natakarija onu sliku na naslovnici pa umisto Aghtum ! Aghtum ! - napisa je su velikin slovima, da se i oni najčoraviji ne zabunidu, ODLAZI ! Ka ono kako to gazda kaže šegrtu oli malome o kužine..

A da momak nije prosvira ?

Ma nije ! Vengo pleše kako drugi sviraju ! Ka lutak u dičinje kazalište !

A koje skule je on finija ?

Ono ča ja znaden oli su midrugi rekli...višje se i ne sićan...mali je propali študent - ma se u sve razumi ka niki spliski Leonardo da Vinči. Ča manje skule to višje kuraže da piše ča mu padne na pamet oli ča sanja priko noći...oli ča mu naredidu jerbo triba priživit. A jemamo mi u Splitu i za takve ime...ali neka ga !

Onda mu ni laka !

Ma kakvi ! Evo, meni ga je žaj toliko da mi suza udre na oko kad vidin ča sve ne izventaje o meni ne bi li ča boje proda svoje izmišljotine.

Bidno dite !

Je, je...Eno mu je i ota štraca o noviune "Vrime" stala izlazit kad san ja izabran za pridsidnika SDP Split. Propa jin posa ! A ko se more pofalit da su samo zaraj njega izumislili cilu novinu,,,an ?

Bogami si ti onda velika čunka, ka nika faca !

Boje čunka vengo makako ili ka oni pivac o late ča stoji na vrj fumara i okreće se kako vitar puše.

Ola ludonje, Marinko moj, proštija mi je unuk da kako te Milanović ne more vidit ni štampanoga i da te metnija tek na treće misto o liste za Sabor. Koji cukun ! Koji kukumar !

Pustite dite. Još se razvija. Isprid mene su dva odlišna esdepeovca koje bi i sam stavija isprid sebe....a Zoran je čovik koji je ovon kampanjon pokaza da je sazrija u najkvalitetnijeg rvackog političara i da moremo bit ponosni načinon kako nas je u kampanji vodija - pa će zato zasluženo i postat premijer. Da napokon svane i ovemu puku. Naravski da nima promina priko noći i da nas čeka još puno drača, trapula, stinai kretena na putu. Ali krenuti pravin puten već je velika stvar. A to će nova vlasti Zoran napokon učinit.

Ma svaka ti piva, sinko moj....aj da nazdravimo i za Vašu pobidu.

More !

I nagne ona svoj bićerin prošeka o Dalmacijavina a ja teplu čikaru s Lipton čajem.

Nego, Marinko moj...isto mi je žaj otega malega, kako se ono zove...?

Damira !

E....tega ča čini makaka o sbe. Ja bi ti njega posvojila. More bit da bi mu to pomoglo jerbo ja znan su dicon a i jeman dosta godišć.

Ma Van je on već ka niko dite koje je bokun nareslo !

Pa ča onda....More on narest koliko oče ako je osta dite uglavu...e, bome ! Onda će uvik ostat dite !

To ste Vi ka nika sestra milosrdnica.

Nisan ja nikakva švora nego žena sa šoltanske mižerje ma čvrsta ka smrika...Nemoš ti mene lako izgulit iz tvrde zemje niti mi polomit ovo suvo tilo.

Znan ja to.

Eto, ja bi vazela i njega i Jadranku Kosor zajedno. More bit da i za nju jema još prilike da se vrati na se i da ne ode u svemirce.

Koji su Van sad svemirci pali na pamet, za majku Božju....

Kako koji ! Pa oti njezini kumpanjoni. Oli on već na po nije svemirac ? Bila je prvo jubimica o Sanadera....Motala mu se oko noguj ka prilipak. Prin toga je bila u komuniste kad je ono napadala Crikvu u kojoj san se ja krstila, krizmala i Boga molila oduvik. Ka i svi moji ! Sad u prevemu redu gre ka Sveta Mande i glumi Gospu o sedan žalosti ! Pa onda zove mirne jude da mirne ruke glasadu za nju a u Šibeniku poskakuje i plješće rukama ka da je, bože me oslobodi, malo nacikla kad oni njezin pajdaš i član hadezejskog pridsidništva Kulušić poziva na obraćune su ovima ća se volidu po svoju i su kin oćedu.

Je, to je primitivno i opasno !

A dašta je !? Ko je vidija gluumit koludricu i pozivat na mržnju ?

A je....

Pa joj Kerum na Prokurativama u Splitu piva jubavne pisme i viče kako su ovi na livici "antirvacka opcija" a ona opet poskakuje i klepeće rukicanon veselja i puste sriće ! A do jučer je Kerum pjuva i hadezejce i njezinu Vladu....Moš mislit koja je to jubav prezikakvog interesa ! Za krepat o smija !

Pa ja bi zato i njoj tila doć upomoć..Spasit je o još većeg zla...da i ona more mirno leć u svoju postelju ka ča ja legnem mirno u moju kočetu o peršone i po i zaspen ka anđel jerbo niko nije mora letit iz moga stana da bi ja ulizla u njega. Nikor se ni ubija zaraj nesriknjih gulanfera ča su jude italiiz njihovih stanova na cestu prez ičega da žividu ka pasi.

Gadna su to bila vrimena !

Jesu. Zato bi ja pukovnicu Kosoricu posvojila i priodgojila - da joj bude višje do jubavi vengo do mržnje. Evo ... pa nek onda jema dvi matere ! Ja bi joj tila pomoć jer se za svaku dušu triba borit, sinko moj....Nije sve u brošiman !

Vi ste jedna žena na pravemu mistu moja dobra Šjora File ! Ali nemojte zaludu trošit riči...nima Van ništa od tega. Proć će i ovi izbori koji će i Šjoru Jadranku stavit na pravo misto.Tamo di i triba da bude. More bit da joj baš triba udrit, da izvinite, gujicon o tle pa da dojda sebi....

A ne, ne....A ča si ti mislija . Ne bi njoj tribalo past gujicon na pod pa da dojde seb i- Ja bi je ka prava mater lipo šibon , kako se to fino reče, po debelon mesu sve dok je ne bi dricala i o nje učinila skromno i ponizno čejade .... jerbo joj nos nikako previše gleda uvis ka da je resla na ingleškon dvoru a ne ka obišna cura koja je , eto, kad je tribalo bila za Partiju a sad se priti nikin crvenim opasnostima. Opasni su, Marinko moj, oni ča minjadu kolure ka nike žene mudante.

To bi ste Vi od nje opet napravili "crvenu" ?

Je - ali za početak bi krenila od gujice, jer to ti je tako su dicon. Najila bi se ona batina o moje šibe i ne boj se, brzo bi jopet uvatila onu crvenu koluru o mlade Jadre, bivše velike partijske nade !

- 12:39 - Komentari (191) - Isprintaj - #

18.10.2011., utorak

PISTOLERO

Jutros sam se diga ranije jerbo gren u Zagreb a prije toga moram bacit šjoru Filu do na Pazar do njezine kume Ivke koja joj svakega utorka iz Zagore donosi po dvi domaće kokoši.

Za ucinit lipi tingul oli niki drugi toc....a ako je kokor bolestan pravu juvu su domacon manistron.

Lipo san skuva pravi pravcijati irski čaj ča su mi ga drito sa Otoka donili na dar Asija i Joppa i uzeja san u ruke za prolistat tri friske knjige ča san ji dobavija iz Španjloske: "Conquistador" od Buddy-ja Lavy-a o H. Cortesu, "Francisco Pizarro (Cronica de una locura)" od Jose Luisa Olaizola i "Francisco Franco" od Antonia Sancheza.

Jušto san se bija lipo namistija pijuckajući čaj kad Li-Lu počme lajat i mavat repicon isprid vrata.

Za Boga miloga ma di je ovako uranila ? Dogovorili smo se u devet uri a sad je osam i kvarat !

Maaarinko ! Maaaarinko ! Oglasi se iza vrata šjora File.

Ajde otvaraj vrata, oli još spavaš ?

Ma, evo marendajen šjora File. A koja je priša ? Di su još devet uri ?

Moran te nešto pitat...Ajde digni tu linu gujicu sa katrige...Diš ovako rano poć jist ?! Doćeš ka baril ! Ionako si se vas zaokruzija.Otvaraj, kad ti kažen !

Li-Lu se počela vrtit ukrug ka trotul vatajući svoj rep i lajući a ja mislin da se i oni zanji stanar ča je dotle bija spava sad probudija od ove puste cike i vike.

Otvorin vrata a šjora File ulize u kužinu ka vitar i omar side.

Daj mi vode i cukra, sva san se infotala, reče ona nekako stenjući i mavajući rukon oko glave - ka da tira mušice.

Evo, evo.....brzo se skočin - da mi se još ne bi ovod afanala i pala po tleju o debulece oli uzbuđenja.

A ča je, dobra moja šjora File ? Ča Vas je trefilo ?

Ma ne govori ništa...jedva uvati malo zraka moja susida između dva gutljaja vode su cukron. I nekako ka da polako dojde sebi....

Uto na vrata neko zazvoni.

Ko je sad ?

Evooo ! Dolaziin....i skočin se otvorit vrata a Li-Lu se, dobro sakrivena ispod kauča - opet razlaje.

A ti da su kuco ! Vikne na nju šjora File i osine je pogledom pa Li-Lu odma ferma lajat - Samo su joj ispod kauča virila dva crna oka čekajući kad će moja susida otić

Ajme ča ste joj utirali straj u kosti...rečen ja otvarajući vrata.

Ne...vengo ću je pustit da ovod zavija ka lav - a strasljiva je ka miš iz ulja !

Otvorin vrata - kad ono, iza njih.... pošćer.

Zdravi bili !

Zdravi !A ča oće reć da ste ovako uranili ? Oli ča gori ?

Je, goridu meni tabani od pusta odanja. Evo san zamalo opet poljubija ova vrata. Fala ti Gospe moja da san te napokon uvatija . Nikad nisi doma. Evo ti na poziv za sud pa guštaj - završi on značajno klimajući glavom.

Za sud ?

A da šta nego za sud. Sve bi ja vas plitičare, da skužaš - na sud...pa tamo objasnite ko je kriv da na je ovako i da smo svi skupa, nečete mi zamirit šjora File - do vrata u govnima !

Ma ča se skužaješ...Ka da ja to ne zna i sama. Aj sidi ! Daj mali čoviku bićeerin rakije.

More, more - ionako me vata nika žgaravica i čipa me nešto za trbuj, onako iznutra - ka da mi mačka grebe po želucu.

Ala, ala ! Sad će mo mi to izličit...veselo će šjora File. Ova rakija od rogača sve liči. Ja san je donila sa Šolte malemu Marinku.

A je dobra. Jemate prav - ozari se pošćer sasuvši od kolpa bićerin u svoje suvo grlo.

Može li još jedan bićerin ?

Još pitaš ! Samo ti guštaj lipi moj - ozari se moja susida ča joj ovako iskusan čovik, koji se itekako razumi u bibite svih vrsta, fali njezinu rakiju.

A onda se okrene prima meni i znacajno doda....A tebe zovedu zaraj skvera ! Pa ti samo opet bali. Ko te vuka za jezik !

Neka samo zovedu koliko ji je god volja....sad i meni skoci tlak !

Nego Marinko...ma mali mi je jutros donija Slobodnu i pročita mi je da kako su u oti tvoj Zagreb u utorak jemali neku šedutu o Splitu. Pa da je na njoj oni Dražen Lalić govorija i da je reka kako bi on prin da mu pucadu iz rivolvera drito u glavu - vengo ca bi glasa za tebe.... Duju Marasovića oli za Keruma ! U lipu te je klapu smistija....an. Za njega ste svi vi isti !

A je, reka je bas tako !

A ča mu se desilo bidnemu ? Oli je skroz na skroz rebambija ? A da ni poša u one japaneške samuraje pa bi i trbuj nožen raspara i čriva izvrnija po tleju - samo da ne glasa za te ? Ili je možda otiša na kvasinu ?

Ka prvo oti Vaši samuraji trbuj su rizali mačon a njiov pomočnik osika bi jin poza tin glavu. To se zove sepuku oli harakiri !

Je, puka je on puka...Marinko moj...omar san ja rekla !

Ma ne puka nego sepuku !

Molaj me se sa tin tvojin filozofiranjen i velikin ricima...Bidni se čovik oče ubit a ti ovod mirno piješ irski čaj i čitaš libre. Ma kako samo moreš ? Kako ti ga ni milo ?

Ma ni baš tako. Meni ga je puno zaj ! Eto ja Dražena znan puno godin. I sićan se kako se bija doša ispisat iz SDP-a jerbo da se on nama ka divi ča moremo javno branit livicu ma da je njemu to nezgodno i opasno zaraj posla.

A kad je to bilo ?

Pa devedesetih. Kad će bit ? Kad je ono bila opca bižanija junaka iz SDP - a !

Annn! Tako.

E, tako.

Ma je, za istinu kazat, bij obeca kako će nas onako potajice podržavat i navijat za nas !

Pa vidiš da čovik jema muda ! Da jema kurađa i da ga ništa ni moglo pristrašit. Oto je on bija ka niki prikriveni esdepejac. Vaš tajni agenat ! Esdepejski Zorge oli oni 007.

Asti ga miša - tada je bilo na stotine tajnih esdepejaca. Svaki dan mi ji dojde po dva tri u stranku pofalit se svojin ilegalnin radom...A zna se da su takvi najopasniji i da je najteze bit u ilegali ! Lako je tada bilo bit javni esdepeovac - ka sta sam to onda bija ja i moji splitski clanovi rukovodstva...Ovakvi tajni esdepeovci miritaju svake pohvale i najvece ordenje !

Je, je. To je bilo ono vrime kad su na nas u tri noći dva puta bacili dinamit.

Ma di to ?

Paa na Bačvice. Na sjedište SDP -a.

A biće vas nije bilo puno ?

Ma ča puno ! Na psrste smo se mogli izbrojit. Svi skupa smo mogli stat u jednu sobu !

Ali Dražen se posli opet upisa u SDP, pa je, kad smo u Splitu dosli na vlast, radija u Općinu i bija je zadužen za organiziranje maškara i krnjevala !

Odgovoran je to posal bija, Marinko moj, nema sta - jerbo su u Splitu maškare oduvik bile o velike važnosti ! Najvece !

Naravski ! Zato mi je bija i reka da je za taj posal zaslužija da mu se usrid Splita digne spomenik.

Ma vidi ti našega sociologa ! Dobro mu ni palo na pamet da se splitska Riva nazove Riva Dražena Lalića !

E, ali ništa ni bilo od tega. Ali najgore je ča je bija infiša kako san mu bas ja kriv ča nije dobija zasluženi gradski stan.....A bome, ako ga je iko zaslužija - onda je to bija on.

A je li se u to vrime bavija politikon ?

Je, kako nije ! Ali tek kad su se stvari smirile. Omar je, cim se ponovo učlanija, otiša u našu Centralu u Zagreb na Iblerov trg kod tadašnje tajnice Stranke Gordane Sobol - trazeći da ga namisti za županijeskog šefa od esdepeja.

Pa ča čoviku niste učinili tu jubav ?

A zato jerbo je tribalo pobjedit na Konvenciji na tajnome glasanju. Prošla su ta vrimena kad su se ljudi samo imenovali na nike funkcije - onako, ozgor. Kvragu i ta demokracija....Bila su bolja ona vrimena kad ni bilo tih formalnosti.

Pa je li ča posta ?

Je - potpredsjednik županijskega esdepeja.

A ja se toga ne sičan Marinko moj. A znaš ti da se ja razumin u politiku i da znan ko je ča bija i ča će bit ! Eeee !

A ne sičate se zato jerbo se nikad nije oglasija niti je održa kakvu konferenciju za novinare.

Ko bi ga to razumija...čudila se moja susida a pošćer je već krepava od dosade čekajući da se kokod siti njega i njegova praznega bićerina.

Kad je počeja lupkat nervozno i sve jače po stolu šjora File ga primjeti......Oš još malo moje likarije od rogača ?

Ajde more - triban i ja zagrijat motore prije nego gren dalje. Moran obać još dvi kuće a poslin još i nać svoju !

I ča je onda bilo - okrene se šjora Fila meni ?

A ništa - Skupija je tunju i otiša iz esdepeja pa sad okolo piva kako ga politika nikad ni zanimala niti da se tija su njome bavit jerbo da je on iznad tega.

Ma vidi ti funcuta jednega !

E moja šjora File....A zna me, u ona vrimena, gnjavit da mu iz Zagreba dojden na promociju...Da mu gren doma na nike zakuske, ča bi danas rekli .....domjenke...

Domjenke ? Jeli to zato ča se organiziradu doma ?

Ma ke ! Djava bi ga zna odakle su izvukli tu rič. To je kad se gre ono ništo čalabrcnit u sitno s nogu !

Fala in lipa ! Ja ako ne sidnen za stol ka da nisan ni jila !

Dobro, dobro...Eto to Van je ukratko ta štorija o Draženu....ako još zanemarin da je infiša kako je baš on izumislija niku parolu oli slogan - zaraj kojega smo bili odnili pobididu u Makarsku...i sve tako po redu....

Onda ni njemu ni laka, sunce moje !

Nije, šjora File ! Meni ga je bidnega žaj ! On je u nikome svome svitu....koji niko ne more razumit osim njega. Zbilja mu ni laka....

On se jidi na mene jerbo san mu ja odavno reka kako on višje ni problem politike vengo medicine. A po njemu to je staljinizam jerbo da bi ga ja metnija u ludnicu .

Taman posla....pa da nesriknjin bolesnicima navali predavat sociologiju .... pa in umisto o gradivu stane buncat o meni, ka ča je to bija radija na fakultetu u Splitu. I to po cilu uru ! Četrdeset i pet minuti.... pa bidni studenti ne bidu znali jesu li oni falili predavaonicu oli je pistolero Drazen falija cilu zgradu !

Ali najbliža zgrada je bolnica.

Znan. šjora File moja, znan !

- 23:06 - Komentari (38) - Isprintaj - #

12.09.2011., ponedjeljak

SEMIRAMIDINI VRTOVI

Danas je 12. rujan - "dan poslije" 11. rujna.

11. rujna 2001. g. izvršen je poznati teroristički napad na njujorške "blizance" i tako je otpočela nova politička era karakterizirana borbom protiv "globalnog terorizma".

Sve do tog datuma "američki sigurnosni prsten" bio je određen prevladanim blokovskim modelom obrane od vanjskog napada neke druge vojne supersile ili superbloka. Ali napad je došao "iznutra" - sa samog američkog teritorija....dirigiran izvana.

Jučer su svi mediji, a posebice elektronski - bili zasićeni podsjećanju na tragične trenutke od prije deset godina kada je u New Yorku živote izgubilo oko tri tisuće nevinih ljudi.

Istovremeno nisam zamijetio niti jedno jedino ozbiljno podsjećanje na jedan drugi 11. rujna - Onaj iz 1973. godine - kada je u Chileu izvršen vojni puč...držanmi udar u kojem je ubijen legalno izabrani čileanski predsjednik, socijalista Salvador Allende a kada na vlast dolazi profašistička vojna hunta na čelu s generalom Augustom Pinochetom..

Iza tog udara stajala je tadašnja američka administracija na čelu s predsjednikom Nixonom i nezaobilaznim Kisingerom.

I jedan i drugi tragični i teroristički 11. rujan desio se u utorak.

Svaki ljudski život je jedan i jedinstven. Nezamjenljiv i nenadoknadiv. U Ćhileu je ubijeno 30 000 ljudi. u New Yorku 3 000 ljudi. Žrtve se ne mogu mjerit brojkama. Tko ubije makar i jednogjedinog nevinogčovjeka kao da je ubio sve ljude. Isto tako, kako kaže stara židovska izreka, "Tko spasi jednog čovjeka - spasio je čitav svijet" !

U Hrvatskoj je "dan poslije", na neki način, postao poznat kao dan kada su iz zemlje, iz vrta bivše HDZ-ove blagajnice - iskopane i "podzemne" HDZ-ove "tajne" o financiranju te stranke i njihovih izbornih kampanja - "crnim novcem"

Iznenađenje samo za naivne i za totalne političke ignorante.

Svijet je odavno postao jedna isprepletena cjelina - pa čak i Hrvatska ima veze s velikim svjetskim ekonomskim potresima i procesima.

Svjetska "kriza" kao da je dobrodošla hrvatskim mutikašama da objasne svoje neuspjehe "vanjskim faktorima" - pa su tako naivno pokušavali i još uvijek pokušavaju domaću gospodarsku katastrofu "objasnit" nekakvom "teorijom leptirova leta" po kojoj i treptaj krila leptira u Kini ima svoj eho u Americi - i može dovesti do globalnih tektonskih (socijalnih) gibanja (eto - kao baš u Hrvatskoj !).

Zaboravila bratija na sebe i na svoju krivnju.

A što i očekivat od ljudi koji pate od kolektivne amnezije pa se ne sjećaju niti takvih banalnosti kako im je do jučer Sanader bio "najdraži gost" i "najdraži domaćin". A sad bi sve tako rado i tako nesebično svalili samo na njegova leđa !

A kakav su sustav izgradili ?

Takav u kojem Hrvatskom caruju banke

Jedino je njima dobro. Odlično ! Što je kriza dublja one bolje stoje. Tako su u prvoj polovini ove godine svoju dobit povećale čak za 14% u odnosu na isti period lani. U prvih šest mjeseci ove tužne godine zaradile su 2,5 miljarde kuna.

Nije nikakva tajna da se "dobivanje novca iz novca" inače zove LIHVARENJE. Očito je da špekulanstki kapital nema problema u našoj domaji. Što je i normalno u zemlji špekulanata.

Kada je u Augsburgu, negdje na prijelazu iz 15 u 16. stoljeće, u praskozorje rađanja suvremenog kapitalizma. najmoćniji čovjek Europe tog vremene - Jacob Fer - od Svetog Oca (Pape) dobio koncesiju na prodaju indulgencija (potvrda o oprostu grijeha kao svojevrsnih potvrda za osiguranje "direktnog ulaza" u Raj) , od čega je 50% išlo njemu a 50% Papi (što je on nesebično uložio u izgradnju crkve Sv.Petra) - postalo je jasno kako se najviše isplati "tramakavanje novcem" (kao i tuđim nadama) za ostvarivanje superprofita.

Nije li se i Hrvatska pretvorila u svojevrsnu "lihvarsku državu" u kojoj banke naplaćuju od opeljušenog naroda sve što je moguće i što nije moguće.

A što je radio HDZ ?

Zakopavao je uplatnice i isplatnice u vrtove svojih blagajnika. U toj čudnovatoj inverziiji svake logike , danas" HDZ Jaca" zakopaje kamene temeljce a "Uskok" iskopaje temelje "njene kampanje" - duboko zakopane u njihovoj stranačkoj "rodnoj grudi". Što sve ljudi neće posadit ?

A sjeća li se još itko Antun - Tuna iz onog "sedmog sela" koji je pokušavao sadit novac. Nije li HDZ naš "dar s neba". Istinski CRO PROIZVOD, Autentični politički Antun - Tun ?

Da mi je samo znat kako bi se zvao ženski Antun - Tun ?

Ali pustimo to !

Vratimo se 11. rujnu i svoj tragičnoj simbolici tog datuma u rasponu od 1973.g (Chile) pa do 2001. g. (New York).

Čini mi se kako se ona prašina koja se digla nakon razaranja "blizanaca" još nije dovoljno raspršila a da bi smo mogli vidjeti cjelovitu sliku te tragedije. S jedne strane ima analitičara koji tvrde kako je cilj pokojnog Bin Ladena bio da sukob s Zapadom "prenese" sa teritorija Amerike na područje nad kojim radikalni islamisti imaju kontrolu - a to je Afganistan. Tvrde da se radilo o "navlakuši" u kojoj bi "zapadnjaci" na teritoriju "istočnjaka" trebali doživjeti poraz.

I što se desilo ?

Otpočinje rat u Iraku pa Afganistanu.

Rezultati su tragični. U to više nema sumnje. A i Sadam i Osama bili su miljenici onih koji su ih kasnije dekapitalizirali. U periodima kada se od njih tražilo da izvrše ono što je "kontrolorima" tada odgovaralo.

Danas se čuju mišljenja kako je trebalo pomoći ondašnjem Sovjetskom Savezu u afganistanskoj kampanji (ratu) a ne talibanima (naoružavanje "stingerima" itd). Danas to Amerika radi na "islamskim granicama" Rusije - ne padajući joj na pamet da napada Putina za bilo kakvu "protuislamističku akciju". Uostalom terorizam s okusom islamističkog fundamentalizma proširio se na Rusiju, Španjolsku, Englesku, Indoneziju, mnoge afričke zemlje itd. Stvar se zakomplicirala jer se ne radi o sukobu država nego svjetonazora indoktriniranih i fanatiziranih grupa koje djeluju na principu "foca" (žarišta).

Politika "velike batine" kao da je počela po glavi mlatit i same batinaše !

A gdje smo tu mi ? Terorizira li nas itko ?

Možda banke i špekulantski kapital ?

A možda i nedodirljiva politička vrhuška koja samu sebe proglašava dementnom (ništa oni ne znaju, pa ni to tko su do jučer bili ni šta su nam sve do jučer radili) ali istovremeno "sposobnom" da nas dalje vodi u "svjetle pobjede " - unatrag i u novo prekopavanje "Semiramidinih vrtova" !

- 10:52 - Komentari (122) - Isprintaj - #

06.09.2011., utorak

CRVEN FESIĆ NAAAA-NOOOO !!!

Jučer smo imali sastanak "na Ibleru".

Vesna , Ranko i ja došli smo avionom oko dvi ure poslin podne u Zagreb a već u devet uri navečer krenija sam nazad autom za Split- Vozija je Arsen....a još su s nama putovali Andrea i Damir. Sve bi bilo ka bog da nas negdi oko Prokljana nije pristiga presretač i upalija ona plava svitla i natpis: "Slijedi me" - šta je, radi pinku brže vožnje, bidnega Arsena koštalo 5oo kun.

Jutros gren u "More" kupit kruva i nešto spize....kad me intra jedan susid i udri kukat kako ne more vezat kraj sa krajem, da kako je sve oko kuća zapušteno, da nima državnega vrtića za dicu, da je osnovna škola sva otišla kvraguc i da dica o straja ne mogu ulist više u nju, kako još ničega, usprkos obećanjima, nima a posebno gimnastiške dvorane za pučkoškolce....da ča se more uradit i sve tako u beskraj.

Lipo san mu reka da zovne na mobitel Jadranku jerbo ona tvrdi kako nan teče med i mliko, da se živi ležerno i da kako je svaki građanin more slobodno zvat kad ga mu padne na pamet.

To Vi mene ka voltajete...je li šjor Marine ?!

Ma voltaje ona sviju nas lipi moj čoviće...Aj, čut ćemo se još. Žurin kupit marendu !

Zdravi !

Adijo !

Kod Vojka u butigi jutarnja gužva a neki već sididu isprid dučančića na gajbama i bumbidu pivu zorušu. Ma di ranije !

Da Van ne bi teško pala piva na stumik ovako na tašte ?

Neće, neće. Ne bojte se !...Aj platite dvi Žuje !

More !

Bog Vas blagoslovija !

Je, piva će Van dat...piva. Bilo bi Van pametnije da se uvatite štogod lavura i da ženan donesete koju kunu...začujen iznutra poznati glas.

Ma ko će dat posla, šjora File ?! Nemoš njanka skupit koju plastišnu bocu. Više ji svit ne bacije vego doma skupja i nosi naplatit po 50 lip za svaku.....Škrtuni jedni !

Pa je li Van rekla Kosorica da sve gre na boje. Kad skroz izajdemo iz krize biće boca za bacivanje. Živit će te ka krajevi o plastišni boc !

Jedan od pivopija se okrene prima starijen čoviku: Šjor Mate, je li tako...Vi ste ono za nju glasali !

Pustite me na miru i ne pačajte se u mene. Nisan Van ništa reka, odgovori on mrzovoljno !

Pa ča se sramujete ! Svak jema prav dat svoj glas komu ga je volja. Bogati - napokon je stigla demokracija !

Je, meni je stiga otkaz - evo jin ga na...Pa peta roge u zrak jedan drugi ča je sidija na gajbu. Evo jin ga na ! Pa počme mavat i štrcat onon bocon Žuje povrj glave.

Jebala te politika...Prolit ćeš svu pivu...zavapi njegov kumpanjo s druge gajbe.

A ča se ti intrigaješ u me: Eto baš oču mavat jerbo me je voja......Neš ti mneni zapovidat ča ću ja radit !¨

U to šjora File izajde iz butige,,,podboči se i kreštavin glasom vikne: Basta, basta manjamuktaši i dangube jedne....! Nikad Van ni po voji. Uvik grintate i brontulajete ma se ne bi uvatili motike !

A oli ste Vi pali s Marsa ? Koja Vas je sad motika spopala ? A ko će dat zemje...Neman ni gać a tu mi spominjete niku zemju....

U tomu i je prolem ča ste pobigli sa zemje u grad a sad Van je HDZ pozoba radna mista, proždra poduzeća i ča sad...? Ostala Van je jedino dikoja piva i tot po cili dan sidit na praznin gajban i umovat. A ča niste mislili kad ste glasali...nego ste potla došli do pameti !

Nemojte tako, šjora File ! Ne vriđajte !

Ne...vengo ću Van kokolavat. Je...je ! Dok Vama dojde iz gujice utu praznu glavu glavu i sinjska rera bi obašla po zemajske balote. Ča sad kukate ?

Ne kukamo vengo ljudikamo !

O la la ! Lipa li ljudikanja.....Ma divota Vas je vidit. Ne zna čovik je li Vas ije lipše gledat oli slušat !? Ne zna čovik bi li plaka oli bi se smija !

Pustite Vi vaše riči...javi se šjor Mate: Dosta je nama bilo crljeni !

Pa ča Mate onda glasaš za njih ?

Ma za koga ? Prin bi mi ruka usala vego ča bi ji zaokružila ! Eto Van na !

Ma je tebi žena lipo zaokružila oti tašel, otu zakrpu na gujici o tega izlizanega trliša ča si gau škveru lambrija još u socijalizmu- pa ga sad nosiš ka svoju najboju monturu !

E pa neka ću odat cili zakrpan ali crljenima ne dan svoj glas....jesi li me čuja, počme se ka kostrešit šjor Mate !

A bogati čuja san, nisan gluv ! Nego, oli ti Kosarica ni bila u komuniste ? Meju cljnenima ?

Naravski da nije !

Ajde Mate lovi rake govnjare. Pa ti jedini u cilu Rvacku ne znaš da je ona bila su crljenin šudaron oko vrata još ka divojka i da je pivala u svih šesnajest ispod crljene zastave su žutin srpon i čekićom. Ma istini za voju - jednu drugu pismu od ove koju sad piva !

Je, je...Ovega mi Boga...znamanujući se ,doda šjora Cvita koja je privrčala po gajbi kupusa.

Ma ni samo ona pivala Internacionalu - vengo cili vrj o hadezeja: Od Šekija, Jarnjaka, Božinovića pa sviju po redu....koliko god ji je !

I Friščić...i Frišić - reka je meni jedan iz njegova kraja...javi se oni su pivom.

Ma to ti je HSS a ne HDZ.

Neš ti. Ista pašta ! Čuja san da je on bija glavni za organizacije štafeta...

A Milinović ! On je još, ka pravi komuništa, Račanu slava pisma podrške !

Pa ča onda, ona su brošima na sisan, bali da kako neće dozvolit da se Rvacka zacrljeni ?

A ča ja znan ?

Biće da joj je sad najdraža bila kolura zaraj oni pusti bili kameni temeljac ča ji bacije di god vidi koju rupu oli.štogod buže !

Ma ča ona opće sletije iz svojega avijuna ? Oli joj nije jednostavnije bacivatt ote puste stinje iz zraka. Mislin ote kamene temeljce. Ne triba joj ni sletivat..a .e bome !

Ni luda, pa da kamen ubije na zemlji koje čeljade !

Pa ča onda ! Ko bi se libija dat život za Jacinu Rvacku !

A je si šempjast. Kad bi neki kamen temeljac, ča ga je Jaca itnila iz avijuna, pa kokomu na glavu - ona bi se sva rascopala ka dinja kad padne na pod.

To ni nikakva velika žrtva za nježino veličanstvo !

Ma je li, Bogati ! Pa da ona bidna mora gledat krv koja je crljene boje i da joj onda pozlije !

Od crljene boje !

A da od čega !

Ali crvena je boja najrvackija !

Kako sad to ?

Je li rvacki grb jema najviše crljeni polja ?

Jema !

Je li rvacka zastava jema jednu trečinu pituranu u crveno ?

Jema !

E pa cukunu - zbroji dva i dva. I na grbu i na zastavi najvišje je crljene bije !

Bogami je ! Jemaš prav !

Pa zašto je ona onda mrzin?

Đava bi ga zna. Biće je bidna puno nosala crljene šudare i crljene zastave pa se ka nikako prijila te kolure..Ka kad se dite prijide, ajmo reč, sladoledon, đelaton. Kad ga svaki dan kusa..A ka ča se zna.....Ni maški nije drago ča je prislano - a ona se nakusala crljeni koluri onda kad je to bilo ka puno u politiškoj modi i puno probitašno a sad su, bome, nike druge kolure došle u modu - pa se tako i ona prominila !

Dobro ti i govoriš !

Ola filozofa o pive...nasmije se šjora File. Žena zadužila državu zaraj Vas - do guše...a Vi je zajebajete. Jeste nezahvalni ! Eno je i par lopovi ka našla u svoju stranku...a to ni lako - a Vi je zajebajete ! Slomila se o putovanji za Vaše pare a Vi je zajbajete ! Utrnila Van je firme i poslala Vas da se odmarate oko kontejneri i da ka gospoda pijete pivo na gajbama oko butiga i trafika - a Vi je, nezahvalnici, zajebajete. Čujen da je dala befel da najboji rvacki inđinjeri omar izumidu i napravidu najveći teretni helikopter na cilemu svitu, ča more nosit sto toni kamen temeljac odjedanput - koje će ona itat u svaku i najmanju bužu ča postoji u Lipoj Našoj - A ča Vi radite ? Zajebajete je ! Pa aj ti sad vodi takvi narod...Nije ni njoj laka, Jel tako šjor Mate ?

Ajde ostavite me na miru. Molajte me se...ionako gren ća jerbo više neću slušat ove protudržavne i antirvacke beside. I zaputi se on put svoga portuna....

Ma šjor Mate...fermajte, molin Vas fermajte...zaviće šjora File za njin.

Ča očeš !

Vidin ja da je šjora File nešto dogovorila sa dvi svoje prije i zbilja......

Evo da ne grete bez mužike doma zakrpani gaća, samo za Vas otpivaćemo Van jednu.

Šjor Mate je nepovjerljivo zasta i gleda koji je sad to bog a njih tri se podboćile i na cili glas skupa zapivadu:

"Crven fesić naaaa-nooo...Crven fesić joj Ja-dran-ki-ce !"

Ajte kvragu svi Vi skupa mrzovoljno i ljutito će šjor Mate, okrene se i gegajući, ne okrečući se - krene put doma.

Šjor Mate: "Pozdravila te Crljenkapica !" - zaviče oni s već popijenon pivon,- ča je sidija na gajbi.

A svi udri u smij.

Jesan li zaslužija još jednu pivu, a šjor Marine - sav ozaren okrene se prima meni gajba-man ?

A jesi, ovi put bogami jesi.

Aj Vojko daj ljudima još par Žuja. Ako ništa drugo a ono su baranko hranjive !

Takooo je, šjor Marine. A more li ona su crljen zvizdon ? Hajnekenuša ! Vama za jubav !

Funcuti jedni da bi li funcuti.

Vojko ! Daj judima po voji a ja gren doma prije nego ča me ovi filozofi opeljuše !.

- 11:28 - Komentari (35) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.