| < | veljača, 2010 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
|
Nije nikakva tajna kako je ovaj varljivi i nepostojani Svijet sklepan od "dvostrukih mjerila" - kako je pun licemjerja, lažnog morala, falših "proroka" i sumnjivih "ćuvara ćudoređa". Nije tajna kako je ljudsko društvo protkano i ispresjecano beskrupuloznom okrutnošću kao i borbom za sebićne, partikularne interese...koji se tako ćesto, na tržištu ljudske naive i prostodušnosti, pokušavaju i uspijevaju prodati kao tobožnji "opći interesi". Borba protiv terorizma....kao jednog od globalnih zala naše epohe, nažalost takodjer ima svoje dvije strane medalje. Primjer Luisa Posada Carrilesa ("Američkog Bin Ladena") slikovit i poučan je primjer tih dvostrukih mjerila. Njega je bivši američki predsjednik George Bush oslobodio 19. travnja 2007. iz zatvora u New Mexicu - čime je jasno potvrdio svoju poznatu nekonzistentnost "borbe protiv terorizma". Posada, koji je inače kubanski izbjeglica, bio je optužen za notorni teroristički čin....jedan od najgorih u novijoj povijesti Latinske Amerike. On je, naime, organizirao rušenje kubanskog putničkog zrakoplova na Barbadosu 1976. godine. U tom razbojničkom činu poginuola su 73 putnika. U to vrijeme Posada je imao venezuelansko državljanstvo i u Venezueli je bio glavnooptuženi za organiziranje ovog napada na kubanski zrakoplov. Nakon što je pobjegao iz zatvora u kojem je čekao suđenje zbog terorizma Venezuela ga je proglasila bjeguncem za kojim je raspisana međunarodna tjeralica. Pobjegao je u Sjedinjene Američke Države. Nakon toga su Kuba i Venezuela zahtjevale od SAD njegovo izručenje. Ali odvjetnici Luisa Posade su tvrdili da će, ukoliko bude izručen, u obje te dvije zemlje biti podvrgnut torturi - tako da je on nastavio mirno živjeti u Miamiju uživajuči američko gostoprimstvo. Napokon je u Texasu, u svibnju 1979. godine, podignuta optužnica protiv njega...ali gle ćuda (!) zbog ilegalnog ulaska u Sjedinjene Američke Države. Zapriječene kazne bile su velike...pa čak i do 40. godina. Ali Ministarstvo Pravde u Bushovoj administraciji - uradilo je sve kako bi uvjerilo suca da Posadu treba osloboditi. Tvrdili su da ne mogu "jednostrano zadržati zatvorenika" (?!) - S druge strane je postojao pritisak javnosti da bude osuđen. Pozivali su se na antiteroristički tzv "Patriot Act". Pitanje je bilo - zašto se taj akt ne upotrijebi protiv Posade ? Tužitelji su ga opisali kao "čovjeka koji se ne kaje zbog izvršenih djela i kao glavnog planera terorističkih zavjera". Ali tu je bila jedna "caka". Isti taj Posada je cijelo vrijeme hladnog rata radio za Centralnu Obavještajnu Agenciju (CIA). Bio je jedan od učesnika invazije na Castrovu Kubu u "Zaljevu Svinja" - koju je neuspješno organizirala upravo CIA. Kasnije je učestvovao u organiziranju nabave oružja antisandinistčkim snagama u Nikaragvi. Osim toga, Luis Posada je organizirao nekoliko manjih bombaških napada na kubanske hotele 1977. godine - prilikom čega je poginuo jedan talijanski turist. Tri godine kasnije Kuba ga je optužila za organiziranje pokušaja izvršenja atentata na Fidela Castra na summitu u Panami. Nakratko je bio uhapšen u SAD - ali je veoma brzo oslobođen i pušten na slobodu. Ipak, 2005. godine, ponovo je uhapšen pod optužbom da je lagao o načinu svog ulaska u Sjedinjene Američke Države u koje je tobože ušao na brodu s kubanskim izbjeglicama. Sjedinjene Države nikada ga nisu htjele izručiti Venezueli ili Kubi - da bi ga, 2007.godine George Bush, kao krunu ove pravosudne farse, oslobodio i od služenja kazne u zatvoru otvorenog tipa. Vremena se, naravno - mijenjaju...pa tako i američki predsjednici. Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država sada je "hvala Bogu", umjesto Georga Busha, Barak Obama - čovjek u kojeg su uložene mnoge nade i od kojeg se puno očekuje...pa tako i promjena ovako licemjernog američkog odnosa prema teroristima, pa ma kojoj ideologiji ili dijelu svijeta oni pripadali. Isto tako, očekuje se od Obame da se situacija oko američke kubanske baze i zatvora u Guantanamu razrješe na način koji neće podrazumijevati samo "disperziju" zatvorenika u više drugih američkih zatvora diljem svijeta - nego će značiti dokidanje neljudskih uvjeta u tom zatvoru i omogućavanje ostvarenja onih prava koja imaju zatvorenici u svim civiliziranim zemljama svijeta a što isključuje dugofodišnje uzništvo bez suđenja. I što je najvažnije: Treba napokon dokinuti razliku na "dobre" i "loše" teroriste - jer, terorist je terorist pa ma čiji on bio ! |
|
Sinoć sam doša u Split iz Zagreba. Krenija san odma poza saborske šedute pa priko Karlovca, Korenice, Gračaca i Knina za Split. Triba san ništo obavit u Korenicu a i inače mi je stara cesta draža od auto-puta...baranko ča se tiče ambijenta i starih uspomena. Znan da je po autoputu sigurije vozit ma je nikako dosadno. Ne moš vidit kuću, živo čeljade oli pravu birtiju osim one kraj pumpe Zir di je Macola diga ka niki poluotel, polurestoran...i di se, istinu za voju, najde dobre spize a i Velebitske pivuše. I tako san ariva u sumrak kad me isprid trafike di san ferma za kupit novine uvati moja susida šjora File. A ča je, ne bi se višje denja ni javit, an,,,? Ma nisan Vas ni vidija šjora File. Evo san sad doša iz Zagreba ! Je, je - ni ti laka tako stalno gori - doli....Samo nemoj sinko moj ić feraton, vidiš ča se ovo dešava. Svako malo se nigdi rumba ili izokrene, ispade iz šini...tako da ovod već malu dicu matere strašidu i pritidu jin se: Ako ne budeš sve izija za obid odvest ću te na feratu paš se ti meni vozit š njon...ja ti kažen ! A dičica se odma pristravidu i pojidu pjat juve do vrja..Deboto bi i žlicu pojili samo da ne moradu poć se vozit su feraton ! Ajte s milin Bogon, šjora File, ma ostavite se ferate i dice.... Nego, Marinko moj...ovo ti je moja prijatejica Domina. Jušto je došla s Brača...reče mi ona i tek tada vidin da ona ni sama vengo da je u društvu jedne postarije gospoje koja je bila sva obućena po starinsku u crno i sa šudaron na glavu...da joj uši ne ozebu. Drago mi je gospođo ...uzvratin...i dan ruku nepoznatoj gospoji. Nisan ja gospoja vengo gospojica - nikako prčevito mi ona odgovori ! Asti ga Mande. pa ona je još cura - pomislin ja u sebi. Ma škužajte mi gospojice Domina...Ja Van slabo vidin. pinku san ćorav pa nisan zamitija da niste prstenovani ! Ala, ala - aj ti sad doma, ubaci se nervožasto šjora File, a mi dvi ćemo poslin lipo svratit da ti obajdemo punicu. I tako se ja, pun bagaja, uspenjen do vrata o kuće - kad iza njih zaćujen kako Li-Lu nikako ćudnovato cvili i zavija ka mlada vućica. Zazvonin ! A evo stiga ti je tata Li-Lu, začujen puničin glas....Brzo ga pozdravi ! Asti Gospu...koji sad tata? Još su mi i Li-Lu utirali za čer. Pari se meni da su svi ovod otišli malo na kvasinu...ka da su i oni političari...mislin se ja u sebi... ma šerjasto mučin ka riba. A Li-Lu cvili li cvili...i to onako kroza zube - držeći mali crveni balun u justima i gurajući šapon drugi, mali zeleni balunčić. Koji je sad njoj...? Mući telac jedan da bi li telac - oli ne vidiš da je mala noseća ! Moooolin ? Ma u stvari umislila je da je noseća..Aj priobuci se pa ćemo ti sve objasnit... počme me žena gurat prima sobi - sve mi ništo motavajuči. A ča je ? Ma nemoj mi govorit ništa, evo vako stalno zavija po vas dan. Pa je si li je vodila u dotura...pardon, veterinara? Naravski - pogleda me ona zaćuđeno iskosa. Ni ona primitivna ka i ti pa da se plaši doturi. Odvela san je u Rauniga. Čovik je lipo vižita i reka mi je da pati od umišljene trudnoće ! Ča ? Infišala je da je noseća ! A. e....! Strovalin se na posteju, ča od umora ča od iznenađenja. A ča drži stalno ovi balun u justima? Ma koji balun, cukunu jedan spliski !? To joj je dite a ne balun! Za majku Božju ! A vengo ča si mislija - da je izašla iz cirkusa pa da radi one monade su balunon kako bi nasmijavala dicu. A ča joj je ovi zeleni balun....Vidin da ga stalno gura šapon isprid sebe ? E, vidiš, to joj je igraška za dite ! A ča si ti njoj davala jist pa da je tako poludila ? Kretenu jedan - to je poludila gledajući vas političare po cili dan na televiziju, eto ti ga na....I da znaš da jema svoje mliko. da joj stalno curi iz cica ! A lude li kuće, poćnen se ja snebivat. Pa ovo nije za povirovat. A kad ti ne viruješ ajde, mandrilo jedno splisko, kušaj joj vazest balun iz justa. Oči će ti izvadit. I nemoj slučajno poć vikat na nju kad uđe u armerun meju robu. To joj je ka kuća, tamo metne balun spavat i utira se kraj njega da mu ko ne smeta. Po po dana tako stoji meju lancunima i intimelama.... Zna san da je ovo ludi grad ali da su i pasi poludili to nisan zna, promrljam onako više za sebe... Da te više nikad nisan čula da tako govoriš o našoj Li-Lu...nakostreši se moja žena kojoj se sluh izoštrija ka u miša potopira. Vidin ja da je sve otišlo kvragu i da mi je najbolje poć u kužinu i čagod bacit u kljun i popit žmul crnega. Valjda je punica štogod skužinala ?! Onda, kako smo - upitan ja ljubazno punicu..:Jema li čakod za čalabrcnit ? Ajme pušti me na miru, sinko moj - ko bi još sada i na spizu poša mislit. Pa vidiš ti kako nan se bidno dite razbolilo i pati ? Ma koje sad dite. A kako su Josip i Vjera ? Ma ne mislin ja na njih vengo na Li-Lu. A otkad je i ona postala naše dite, rečen neoprezno ? Bilo bi boje da san je zadavija nego to reka. Prostrili me pogledon i ubode me su njin ka su vrilin mačon, uvriđeno zabaci glavu, digne se i ode.. Oni ti je muž skroz na skroz poludija...čujen je ja di se žali Maji. Bože mili ma ča san Ti ja skrivija da si me kaštiga s ovakin monadama - upren ja pogled prima gori ali ugledan samo luster i plafon o stana jerbo se iz ove kapunjere na Pujankama. di mi živimo, nebo i ne more vidit.... Uto zazvoni zvono... Otvorin. A evo nas, svratile smo malo do naše šjore Vjere - reče šjora File i odma me turne rukon u stranu da propusti gospojicu Dominu da prva ulize u stan. Poza njon uđe ona a ja zanji - ka ča je i red. Komodajte se, samo se komodajte. Baš lipo ča ste navratili ! Znan ja da bi se uvridija da nismo navratile - pa smo vas došli malo obać. A di je pas ? Eno je u armerun čuva balun jerbo je infišala da je noseća i da je rodila. Balun joj je ka dite a armerun joj je stan. A bidna mala ! Eto moja Dome vidiš ča se dešava otkad u spizu stavjadu one kemikalije ! Neće takva spiza u moju kuću, reče ona klimajući oštro glavon ka niki ventilator - s jedne bande na drugu ! A, ne ! Ja ti jin samo verduru iz mojega vrtla i dikod, o blagdani - skuvan svoju kokoš lešo - oli napravin tingul.... odgovori ona s glason ka da je ingleška krajica a ne sirotinja iz Gornjih Mirac na Braču. Oli jemaš svoje kokoše ? Nego ču poć jist ove falše ? Naravski da jeman - ponosno će braška gospojica o sto godišć. Pa je li Vama koji put neka kokoš poludila ?. Namjerno je ja zapitan. Ma o čega će poludit ? Unese mi se ona u lice. Jidu domaći kukuruz,cili su dan na frišku arju, gredu rano leć, rano se dignedu, nimadu nikakvih briga - Ma o čega bi one mogle poludit ? Nije to ka ovod u grad, dobaci ona s vidnin preziron, di su i judi i beštije već napola ludi, e ! A kad kuvate juvu je li skuvate cilu kokoš oli joj skuvate samo nožicu - jerbo ste Vi, koliko vidin, sami ?...Nimate nikoga da blaguje su Vama ? Poza tih mojih riči pogleda me ona kroz jedva otvorene oči, zategnutih usana i sva ka spremna za u napad. Je, jemate prav šjor Marine...kad vidite da nika kokoš na Braču cota joli gre na štake to van je ona moja kokoš ča san joj išćupala nožicu za skuvat juvu oli napravit tingul. Ma je li vi to mene, da izvinete, zajebajate ? Bože oslobodi gospojice Domina, Bože me oslobodi ! Samo pitan. Ako oš baš znat, nastavi ona - bija je jedan tvoj splićanin ča je doša živit na Brač jer da je tamo boje i mirnije. A pomalo je i traži štogod poštene žene za oženit se pod stare dane . I ? I bija se on namirija na jednu našu zdravu i poštenu susidu kojoj ni on ni bija baš mrzak. A ča je onda bilo ? A ča će bit ? Ka i svaki gospodin iz grada - poludija je. Kako poludija ? E lipo, On je infiša da je posta kukuruz. Kukuruz ? Eto baš kukuruz ! Moš mislit - ova naša domača, zdrava žena omar je pošla u crikvu, izmolila sedan zdravomariji...ali ništa ni pomagalo..I lipo ga špedilo kod dotura za glavu, kod onoga, kako se ono reče - an, psihijatra. I kaže ti njemu dotur: Ma nisi tu kukuruz ! Jesan, jesan - ponavlja on. I svaki dan za namon trči jedna veeeeelika kokoš i stalno me kjuca. Ono ka zrno po zrno...a ja bižin, bižin, bižin - ma joj nikako ne mogu pobić. Doture moj poludit ću ako se to nastavi. skroz ću poludit ! Je, je - mogli bi Vi poludit...okriče očima dotur pa mu kaže: Ma slušajte me dobro šjor Vicko...jer se on baš tako zva....Vi niste kukuruz, to se Vami samo pričinja. Vi ste kus čovika, jedan šestan gospodin su kapelinon i bagulinon. Ma kakvi kukuruz ? Ma to i ja mislin, počme se nikako ka rekuperavat šjor Vicko. Eto vidite. A sad ćete lipo uzet ovu škatulu tableta i svaki će te dan vazest po jednu ujutro a drugu navećer i tako petnajst dana. Pa mi onda dojdite ponovo da Vas vižitan, Vidit će te da će sve bit u redu. I ode šjor Vicko sritan doma. Vratija se poza petnajst dan. Pita ga likar: Ela...Onda lipi moj šjor čovik...Je li sve u redu, Jeste li kapili da Vi niste kukuruz vengo da ste šjor Vicko...da ste judsko čejade ? Jesan doture moj, jesan - fala Van za sve vike vikov ! Eto vidite, zna san ja da će te se izličit. Ma doture, zausti šjor Vicko ? A ča je sad ? Ma, eto . ja san zbija shvatija da ja nisan kukuruz...ali, doture moj, nisan sigur je li to shvatila i ona kokošetina ča me stalno ganja i kljuca. A našega dotura deboto strefi kolap poza tih riči. I ča ste otili reč, zapitan ja ? A da jednom lud - zauvik lud...zlurado će gospojica Domina. Znači, nima šanse da Li-Lu ozdravi ? Jema, jema - ka i šjor Vicko....nadožunta ona pa se udre smijat nikako ka zmija kroza ono par zubiju ča je još jemala u glavu. A meni krv udrila u temple. Ma ostavite Vi na miru mojega pasa, jeste li čuli. Da ste čagod vajali bili bi ste se udali - ma Vas niti jedan ni tija jer mu ni tribalo puno da omar vidi kako isprid sebe jema višticu, štringu nad štringama - a ne ženu, ne judsko čejade ! Bilo bi bolje da me ferata satrala vengo da san to reka. Skoči se ona a za njon odma i šjora File pa udri po meni. Tiš mene vriđat, čoro čoravi...prajac debeli, lupežu jedan. Ti si od one najgore sorte - od političara. Svi ste vi isti, Znan ja take - počme ona priteči mavat svojin krakatin rukama ka su nikin ticaliman. Od nastale dreke i konfužjuna razbudi se Li-Lu i počme lajat ka luda iz ormara. Dotrči i punica koja je pošla nalit bocun prošeka....Krši ruke i sve govori: Ajme - ovi mi je zet skroz na skroz poludija gori u Zagreb! Žena odma skoči iz banja di se šminkala za izač u grad pa udri i ona: Nisi ni doša a omar u kuću praviš škandale...Dobiš ti svoje po labrnji čin mi svit ode iz kuće...Ma škužajte ljudi, oli ne vidite da je skroz na skroz išempja o politike,,,Ne zna se više ni razgovarat s judima ka normalno čejade ! Uto zazvoni zvono na vratima. U stan uleti moj študent Josip: Šta je ovo, svit se skupja po portunu da je tuča kod nas. Ko će sad o srama izać na ulicu ? A šjora File i gospojica Domina brže-boje biž vanka kroz otvorena vrata i još mi viču sa hodnika na kojemu su se gurali susidi da ću ja tek vidit svoje...da ji maltretiran...da je to mobing - pitaj Gospu ča....A ja, ja san se strovalija na kauč ka matun. E ljudi moji, nema lipšega nego doć doma u Split poza svih političkih ludorija u Saboru..Onako lipo meju svoj dobri, pametni, mirni, pitomi, zdravi i normalan spliski svit i malo proljudikat s njima prin većere - koja, eto, zaraj Li-Luine lažne trudnoće ovi put nije bila ni skuvana. |
|
Kao neposredni sudionik zbivanja unutar SDP-a od njegova osnutka pa do danas....kao i sudionik bitnih političkih zbivanja unutar "razvoja" ljevice u suvremenom Hrvatskom društvu - sada, nakon što je SDP iz sastava svojih redova "iznjedrio" Predsjednika Republike Hrvatske....može se zaključiti nekoliko stvari. Kao prvo, potvrdilo se kako je prvi predsjedbnik SDP-a Ivica Račan bio potpuno u pravu kada je inzistirao da reformističko krilo ondašnjeg SKH....krene u pravcu svoje socijaldemokratske profilacije. To je bio onaj put koji se "u vanjskoj manifestaciji" isčitavao kao transformacija od SKH, preko SKH - SDP (SKH - Stranka demokratskih promjena) ka SDP-u (od Stranke demokratskih promjena) ka SDP-u kao Socijaldemokratskoj partiji Hrvatske. U tom vremenu razvile su se tipične i karakteristične diskusije "na ljevici"...koje su varirale između koncepta "pravovjernih ljevičara" (što je "mirisalo" na sektašku samodovoljnost) do istinskih zagovaratelja otvaranja SDP-a , kao socijaldeokratske varijante ljevice, prema svim demokratskim snagama" na hrvatskoj političkoj sceni - ne bi li se stvorila "prepreka" totalitarizaciji društva u uvjetima rata i stvaranja plodnog društvenog ambijenta za iznjedrenje neupitnog obogotvorenog nacionalnog Vođe. Unutar ljevice taj se "spor" najjasnije izrazio krajem prve polovine devedesetih godine u srazu dva koncepta. Jedan je zagovarao tezu "Sva ljevica na okup" - a drugi je, kojeg je inkarnirao Ivica Račan, smatrao to svojevrsnom eutanazijiom socijaldemokratske ljevice i nepovratnom marginalizacijom ljevice uopće u Hrvatskoj...gdje bi ona imala ulogu "dekorativnog zastrašivača" naroda od "povratka komuinjara". Bilo je to vrijeme teške retorike i pucanja iz najkrupnije ideologijske artiljerije u tipičnom "unutarlijevom srazu"...koji je postao hrana dijelu "intelektualne ljevice" . Istovremeno, to je značilo totalno "promašivanje stvarnosti" i realnih potreba stvarnosti iznad koje je lebdjela teorijeska iscrpljujuća rasprava gotovo skolastičkog tipa. To je vrijeme kada je trebalo razumijeti zbilju pa tako i potrebe samoorganizacije ljevice na novim principima. U tom sučeljavanju dio rukovodstva SDP-a napušta SDP i pokušava se ugnijezditi i snaći u nekim drugim političkim opcijama ili alternativnim lijevim pokušajima - što ostaje na razini rubnih, neprimjetnih i niti malo utjecajnih političkih komešanja na okrajcima svakodnevnog političkog ali i svakog drugog druđštvenog života. Dakle. iz te "bezživotne pozicije" trebalo je "oživiti ljevicu" - a to je u politici moguće jedino uspjesima u jačanja utjecaja među građanima - koji se iskazuje na izborima. SDP tada vrši povijesnu fuziju s izvornom građanskom socijaldemokracijom (Vujićeva Socijaldemojratska stranka Hrvatske) što je bio jedinstven slučaj na eurospkoj političkoj sceni. Istovremeno SDP brani ugrožene tradicionalne civilizacijske vrijednosti i dosege poput antifašizma. Već 1995.g. SDP na parlamentarnim izborima osvaja 9 zastupničkih mjesta u Hrvatskom Saboru i od tada kreće put njegovog izrazitog političkog uspona. Vrlo je bitno da koncept "otvorene ljevice" rezultira koaliranjem s HSLS-om i pobjedom na parlamentarnim izborima od 3. siječnja 2000. godine i formiranjem prve Koalicione vlade u Hrvatskoj. To će se pokazati izvanredno važnim jer se otvaraju procesi koji će nezaustavljivo, usprkos svemu - voditi Hrvatsku u pravcu "bjekstva od ksenofobije" ka integriranju u euroatlanske asocijacije, Hrvatskoj se po prvi put otvaraju politička vrata Europske Unije. Duh "nove politike" tako prodire u sve pore društva. Nagriženost svih moralnih vrijednosti nije nešto što se prevladava preko noći. Korupcijska pljačka, nepravedna i dijelom lopovska privatizacija itd. ostavili su duboke tragove na biću hrvatskog društva i na kolektivnom psihološkom profilu naroda. Kompliciranost koalicionog dogovaranja dovodila je do stalnih unutarvladinih potresa ali reforme su započete. Hadezeovska opozicija ne preže i od najtežih opstrukcija vlasti kao što je zazivanje ulice, poput već "slavne" splitske Rive i Sanaderovih masovki. Nažalost, na slijedećim izborima reforme su zaustavljene i velikim, dijelom kotač političkih zbivanja vraćen je na staro. Sanaderova vlast ostavit će dubok trag na sve što će se dešavati u Hrvatskoj. Populizam pomiješan s autoritarizmom i bahatim "uličarsko - drmatorskim" metodama rukovođenja završili su u još nedovoljno rasvjetljenim okolnostima prekonoćnog bjekstva Sanadera sa vlasti i iz politike pa, onda, isto tako s njegovim naglim "pučističkim" pokušajem povratka i na vlast i u politiku. To je spriječeno unutarstranačkom konsolidacijom dojučerašnjih Sanaderovih gaulajtera i osoba od najvećeg povjerenja - jer podrška u koju je on vjerovao nije otišla dalje od uskog kruga pristalica iz prijateljske klape. Tijelo je tako samo sebi odsjeklo glavu smatrajući da će novoizrasla glava, u vidu "umivenog" lika Jadranke Kosor donijeti novi, prihvatljivi, image stranci! Takve okolnosti izoštrile su osjetila građana da reagiraju prema nekim zbivanjima koja su ranije olako prolazila pokraj njih. Krađa, teška krađa, afere, teške afere, lopovluci i "alibabina svijest" koja se podrazumijevala kao dio vladajućeg dekora - napokon postaju upitni. SDP je cijelo vrijeme u Saboru i gdje je god mogao i stigao nastavio upozorovati na provaliju nad kojom se nadvila sudbina cijelog našeg društva. Vrijednosti koje je SDP zagovarao i koje zagovara pokazale su se "svijetlom" u mraku marginalizacije svake kritičke svijesti. Inzistiranje na tezi zaštite RADA naspram DIVLJAČKOG KAPITALIZMA napokon se počelo probijati do ušiju onih koje su bile najveće žrtve i jesu najveće žrtve ovakvog načina organizacije i reprodukcije društva i života u njemu. Niz zakonskih prijedloga i ideja s kojima je SDP "izašao u javnost" bile su na tragu zahtjeva za PRAVDOM koja je toliko ugrožena u Hrvatskoj. To je i bila osnovna parola esdepeovog kandidata na predsjedničkim izborima, Ive Josipovića. PRAVDA ili NOVA PRAVDA ! Tako se pitanje ljevice u Hrvatskoj saželo u zahtjev za "pravednim životom" pred navalom nepravde i ugroženosti dostojanstva života onih koji ne žive od mešetarenja i špekulacija - nego od svoga rada. Slijedeći korak mora biti RAŠČIŠĆAVANJE i RAZGRANIČENJE s Nepravdom i "nepravednima" kao i s generatorima procesa koji proizvode nepravdu unutar hrvatskog društva. Tako je suvremena hrvatska zbilja dala "zadatak" socijaldemokraciji da zajedno sa svim demokratskim političkim snagama - uđe u konfornntaciju s dosadašnjim načinom vladanja "kvazielita" i načinom proizvodnje svakodnevnog nepodnošljivog stanja za najveći dio naših sugrađana. Rezultazi ovih predsjedničkih izbora ohrabruju jer je, napokon, kandidat umjerene ljevice dobio ogromno povjerenje i vjeru građana. A pošto se ovdje, uvelike, radilo i o sukobu različitih civilizacijskih i kulturoloških pristupa - naše ohrabrenje je to veće što je koncept Ive Josipovića, koji je stavo jasnu razdjelnicu naspram populističko-iracionalnih tradicionalističkih koncepata, suvereno i nadmoćno uplovio u društvenu neveru kojom će morati broditi. A možda je stanje nevere i najbolje stanje za ljevicu - Jer nakon nevere, stvari se uvijek vide puno jasnije - pa tako i "luka spasa" ! |
|
Ma koji Sibir, ma koje ledeno doba......?! Ovo je susvita, ovo je gore nego u vrime praljudi. Ovo nas dragi Bog kaštigaje za sve grije ča smo ji učinili ovu godinu,ča jušto pasaje ! Zato je na nas i posla ovi mraz i nevoju ! Maajte.molin Vas, šjora File - pa Vi njanka mrava niste zgazili---Ća bi Vas sad Bog kaštigava ? Je, je - kaštigaje nas sve skupa jerbo trpimo ove krvopije i kokošare ča su namon vladaju....a mi jin još begenajemo i kokolajemo ka da su o zlata - pa ji još stalno nanovo biramo na vlast da nan i zadnju košćicu iščućadu i ispjunu nas ka niku stvar ! Ola grubi riči u ova pridblagdanska vrimena ! Pa ja to i govorin zaraj Božića, nesriknji sinko......i radi sviju onih koji su zaraj pravice dali sve...pa i sebe same. To govorin zaraj mojih starih ča su svojin trudima i svojin posštenjen zalili i moje ditinjstvo, mladost i cili moj život. Govorin ti zaraj onih kojima je iznad svega bilo do ćasti a ne do slasti. Govorin ti zaraj tega jer ne smimo to nikad zaboravit...Eto zato ti govorin ! Vidin ja da se moja susida cila uzdrčala i da je nikako ka potresena tin svojin ričima. U kantunima od očiju zablištila joj je, ka biser, po kapja suze - ma se nikako suspregla da se ne rasplaće. Nikad je nisan vidija u takvemu stanju...Brže bolje nalijen njoj i sebi po čašicu farskoga prošeka su feton domaćeg limuna i šerjasto joj rečen: "Ajmo mi nazdravit dobra moja šjora File! Ni svaki dan Božić !"...."Ajde more!" I klepnemo se našin bićerinima tako da kužinom odzvoni onaj cakleni zvuk...ka najlipša arija ovega svita. Vidin ja da je šjora File već malo bolje volje pa je ponudin i feton domaće pacente i crnim vrgorskim vinom ča mi ga je sinoć donija Vjeko. "Ajde. mašite se...Ćisto radi gušta. I da Vas višje nikad nisam vidija tako loše volje!"...Ona samo mahne svojon suvon rukon i reče: "A štaš ! Svak jema svoju žutu minutu ! Svakomu se čaša prilije kad se najmanje nada !" Dobro a di ćete za Badnjak i Božić ? A di bi ja išla ? Bome - bit ću ka i uvik...doma sa svojima.Ne znan ni kako ću na polnoćku po ovemu mrazu ! Taman bi mi tribalo slomit kuk oli ruku ! Pa crikva Van je tu priko puta, .Nima straja. A šta ću, morat ću polako, nogu prida nogu - iako san štufa svega. A, bogati...ča je tebi bilo su rukon ? Vidila san da ti je cila bila inpašana . Strombula san se po cesti kad san izlazija iz auta pa mi je izletilo rame ! Sve ti je to od tega trbuja.Bit će te pritega ka piz o sto kili...Ča ne smršaviš, mono jedna ? A kad mi je gušt jist ! A ti onda papaj i padaj. Jemaš noge ka dvi takjice za potakjat pome a trbuj ti je ka da si uteka iz crtanega filma ! Svo zlo u tome ! A šta kažete na ovu da se Sanader vraća u politiku ? Ajme, ne čačkaj mi po rani ! Omar bi se, ka oni japaneži, samoubila ! Ola ća ste nagli....Pa di bi ruku na se digli ?! Muko moja...prikršila bi sve zavite i otišla na oni svit za mojin dobrin mužon...jerbo bi došla u napast da napravin još čakod gore nego da se obisin o maslinovu granu. To bi Vi ka otišli u razbojnike i ubice ?! A ka da je to kod nas ništo lošega ? Prin bi rekla da je to u nas postalo zanimanje koje se najviše cini i poštiva ! Ma neće bit tako ?! Neće muda Marjanova...A oli san ja tramakavala poslove su austrijskin bankama..? Oli san ja nisila žveljarine o zlata...ka da san sultan oli njegova bula ? Oli san se ja rugala su tebon kad si ono pita u Sabor ča je sa škverskin šoldima...? Ajde ne pizdi mali kad ti ni potriba i ne glumi mi tot veću šempju nego ča već jesi ! Očemo li se onda vidit za Badnjak ? Pa naravski ! Jebeš Badnjak di nima familje i prijateljov ! Lipo zborite....Onda će te svratit na fritule i bakalar ? Oču ! Al doš ti i tvoji do mene ! A nego ća ! Sve ću Van pozobat po kući ! I napokon se šjora File nasmije. Samo dojdi - s veseljen ću Vas dočekat a i neće ti bit žaj...ne boj se, bit će najlipji delicija i bokuni. Znači jema se, jema šjora File - a ovod mi kukate mižerju ! Je jema se ! Eno san ukrela par miljuni u autocese, pa malo u Podravku, pa malo po škveru, pa pinku u onu austrijsku banku....Skupilo se skupilo,Marinko moje...Šparala san cilu godinu ! A nešmi virovat - evo prvi put da nisan otišla ni u Veronu slušat one operne arije...sve da bi tebi mogla spremit terinu kroštula, malo fritula, kupit kil bakalara i dvi boce vina. Eto ste me sad još i u đir uvatili. Pa znan ja da Van ni laka ! A laka je meni laka - jerbo mi je savist čista. Ma ni laka onin lažnin rišćanima i kradjivcima ča lažu ćin zinu. Njima ni laka. Viruj mi, Marinko moj...A bit će jin svaki dan sve teže..jerbo ćedu ji njiovi ajduci prvi izdat i napustit i bacit jin se stinjon u glavu - Slušaj ti mene ča ti govorin. A mi ćemo se još jemat prilike vidit i ćut..Jesi li me razumija ?! A jesan, šjora File. I krene šjora File prima vratima jerbo je čekala pošćera s nikin paketima ča ji je oko Božiča uvik dobijala iz Jamerika. I kad se uvati za kvaku okrene se i reče mi: "A, je li, ne pitaš me ništa za koga ću glasat - A merlo moje !" A ne pitan jerbo je to nepristojno ! Ma ča nepristojno, ma ča neš pitat...jopet se sva zajapuri moja dobra šjora File ! Glasat ću za Josipovića, eto ti ga na, i to svima govorin - jasno i glasno. Deboto vičen ! Jer narod koji ne zna mislit svojon glavon kad mu je najveća potriba - uvik dobije neku tuju glavu da misli umisto njegove - a onda, ka i obišno, najebe...jerbo je to, onda, i zaslužija ! |
|
EKONOMSKI ULTRALIBERALIZAM I POLITIČKE DIKTATURE ("ČILEANSKI POUČAK") III DIO Mnogi me pitaju zašto sam se "uhvatio" Latinske Amerike i zašto pišem o temama vezanim za nju - a imamo toliko dilema i problema ovdje u Hrvatskoj ? Odgovor je jednostavan: Zato što mi upravo ovdje u Hrvatskoj zanemarujemo tuđa iskustva pa tako i iskustva Latinske Amerike i svega onoga što se tamo zbivalo - a vezano je za "instaliranje" ultraliberalnog ekonomskog modela u kombinaciji s političkim diktaturama. Kao da pokušavamo uspostaviti nekakvu nemoguću "hrvatsku robinzonijadu" zatvarajuči oči i uši pred onim što su takvi modeli donijeli onima koji su ih iskusili "na vlastitoj koži". Zbog toga inzistiram na ovim temama jer su itekako aktualne i "poučne" za sve ono što nam se danas u Hrvatskoj dešava. A sve sličnosti sa latinskoameričkim iskustvima nisu niti malo slučajne. Čile je paradigmatičan primjer i "slučaj" kojeg vrijedi analizirati. Na kraju ovog razmatranja možemo kazati kako je iskustvo čileanske diktature rezultiralo veoma (i za nas) značajnim "poukama". POUKA I U ekonomiji koja je karakterizirana heterogenom strukturom u proizvodnji i nejednakošću u raspodjeli dobiti i bogatstva - ultraliberalizam intezivira nejednakost, porađa jaku koncentraciju ekonomske moći i još više deformira proizvodnu strukturu. POUKA II U nerazvijenoj i "zavisnoj ekonomiji" - izraženo slabljenje državnog aparata unazađuje distribuciju ulaganja zbog sužavanja socijalnih davanja (obrazovanje, zdravstvo, stanovanje); smanjuje visinu investicija (jer privatni sektor nema snage zamijeniti državu) i sve to skupa pospješuje stupanj postrančenja i gubljenja nacionalne kontrole nad eknomskom politikom. POUKA III Prekomjerna trgovačka otvorenost, oštra i mutna, razara nacionalnu proizvodnu bazu. Nerazvijena nacionalna buržoazija (kapitalisti) nije sposobna da konkurira bez nekog "zaštitnika". Poduzeća propadaju, povećava se nezaposlenost i sredstva se odlijevaju prema financijskim (špekulativnim) aktivnostima, uslugama i vanjskoj trgovini. Teze o komparativnim prednostima uzrokuju povratak na eksploataciju prirodnih dobara. Izazivaju se procesi integracije i formiranja vrlo širokih ekonomskih blokova (kao što je bila grupa ANDINO, na primjer). POUKA IV Financijski sustav, otvoren "prema vani" i praćen pasivnom monetarnom politikom, uzrokuje težak gubitak nacionalne kontrole nad osnovnim ekonomskim varijablama. Slabašan nacionalni financijski aparat povezuje se s transnacionalnim kapitalom, sredstva se odlijevaju iz zemlje i smještaju se u "sigurnijim zonama" (za određene nacionalne skupine) ili se kanaliziraju prema špekulativnim djelatnostima. Nacionalne se banke pretvaraju u puke operative internacionalnih banaka. Monetarna politika postaje običan refleks inozemnih oscilacija iza kojih stoje vanjski faktori. POUKA V Ultraliberalan model u svojoj ekstremnoj formi ne završava u demokraciji. Može se instalirati i održati jedino uz pomoć (preko) političke diktature. POUKA VI Represija, sumirana u bijedi, jest faktor koji pritišće i limitira sposobnost reakcije ugroženih grupa a posebno sirotinjske većine. Taj je faktor, kroz dugi period, element koji uvjetuje pasivnost i paraliziranost. Nije, kako se to inače uobičajeno smatra, to faktor koji "sam po sebi" oslobađa pobunu i eksploziju. Srdžba i nezadovoljstvo ostaju latentni i ne pretvaraju se pukom logikom nekog automatizma u borbu protiv diktature. Represija i bijeda jesu dvije komponente koje su služile diktaturi da zadrži kontrolu nad zemljom. POUKA VII Srednji slojevi poglavito reagiraju na pitanja vezana uz njihov status. Oni su sektor koji je najosjetljiviji na relativnu poziciju koju u društvu zauzima. Zbog toga nije toliko pogoršanje ili poboljšanje ono što izaziva njihovu reakciju, koliko je to odnos njihove socioekonomske pozicije naspram ostalih slojeva u društvu. Kada diktatura otpočinje oni se, prvotno, osjećaju privilegirani i to mogučnošću konzumiranja kvalitetnih uvoznih proizvoda. Njihova frustracija otpočinje kada ova faza završava. Isključivanje srednjih slojeva iz kruga privilegiranih (zahvaljujući visokoj koncentaraciji poslova u malo ruku) izaziva kod ovih slojeva negativnu reakciju prema vladi. I napokon, zatvoreni politički sustav nije im dozvoljavao pristup pozicijama vlasti - zakočivši njihov uspon. POUKA VIII Za "gornje grupe", krupne poduzetnike i posjednike, najvažniji faktori jesu: Red i Vlasništvo. Ova dva cilja dominiraju nad svim ostalim ekonomskim aspektima. Sklonost ka redu i vlasništvu dovela je do toga da ovi sektori prihvate tržište kao savršeni regulator (Red) i kao zaštitnika Vlasništva. Osim toga, ozakonili su i ekonomsku i političku represiju nad ostalim socijalnim slojevima kao neophodnu cijenu za zadovoljavanje svojih temeljnih interesa. Opsjednutost vlasništvom (i posjedovanjem) odvela ih je tako daleko da su rentabilnost i korisnost podredili "sigurnosti". To ih je dovelo i dotle da su prihvatili ogromne štete, odnosno realne gubitke privatnog vlasništva u ime obrane apstraktnog principa tog istog vlasništva. Ovi faktori objašnjavaju postojanje jednog manjinskog (neumanjenog) sektora koji će ostati usko vezan uz poredak diktature - usprkos teškoj ekonomskoj krizi. POUKA IX Ekonomski krah uvjetovao je i socio-politička ponašanja. Taj se ekonomski slom, ipak, ne reflektira u nekom automatskom i trenutačnom obliku na političkom polju. Ekonomska je kriza neophodan ali ne i dovoljan uvjet za "razvezivanje političke akcije". Naime, potreban je jedan organizirani kanal izražavanja političke volje koji bi bio sposoban uobličiti cjelinu problema, akumulirati i upotrijebiti snagu, koji bi mogao razbiti objektivno postojeće izoliranje i atomizaciju. Čileanska politička kriza 1983. godine izbija tada kada je ova sposobnost organiziranosti uspjela transformirati negativne ekonomske činjenice u političku praksu. Sindikalne su organizacije bile prve koje su odigrale ključnu ulogu u razvoju ovog procesa. Naknadno uključivanje srednjih slojeva omogučilo je okupljanje značajne snage koja je po prvi put bila sposobna suprostaviti se diktatorskoj moći. POUKA X Rezultati neke ekonomske politike jesu u velikoj mjeri zavisne o očekivanju i, utoliko, o psihološkim faktorima. Manipuliranje sredstvima informiranja od strane diktature u velikoj je mjeri usporilo intezitet političkih reakcija. Sredstva komuniciranja utjecala su su na ponašanje ljudi, blokirala su kritiku i razvijala su velike medijske kampanje u korist režima....ukazujući (uvjeravajući) kako su problemi prolaznog karaktera i kako će budućnost biti bolja. POUKA XI Ultraliberalni model je sebi odredio totalno "usmjerivačku funkciju" naspram društva. Stoga je slom ekonomskog modela uzrokovao rušenje cjelokupnog političko-ideološkog modela. Režim se još uspjevao održavati jedino represijom. Slom ekonomskog ultraliberalnog modela značio je ujedno i lom kičme Pinochetove vlade - koja je ostala bez sposobnosti upravljanja....pa se opstanak takvog oblika vlasti mogao braniti samo golom represijom. A to je značilo kako zagovornici tog modela više ne mogu voditi zemlju u niti jednom pozitivnom pravcu već jedino u još veće ekonomsko propadanje i socijalni nered. Zato jedini cilj vlastodržaca postaje - zadržati (održati) se na vlasti pa ma koliko to narod i interese društva "koštalo da koštalo". KONAČNO NARAVOUČENIJE Ne trebamo mazohistički čekati da sasvim propadnemo, da se cijela socijalna struktura našeg društva uruši, pa da i mi nešto shvatimo, ne samo iz svojih, nego i iz tuđih iskustava - pa ma kako naizgled ona izgledala "daleka" ! |
|
EKONOMSKI ULTRALIBERALIZAM I POLITIČKE DIKTATURE ("ČILEANSKI POUČAK") II DIO 1) Kolaps ovog modela Nakon samo deset godina čileanski ekonomski model predvođen "Chicago Boys-ima" spektakularno se raspao. Najislustrativniji rezultati bili su: a) Godine 1983. proizvod per capita bio je manji u odnosu na 1972. godinu (1973.g. Pinochet i Vojna hunta izvršavaju državni udar, uvode političku diktaturu i "instaliraju" ekonomski liberalni model) - Industrijska proizvodnja 1983.g. bila je manja nego 1972.godine - Visina nezaposlenosti porasla je za šest puta u odnosu na 1972. godinu - Inozemni dugovi per capita narasli su na najvišu razinu u Latinskoj Americi, jednako kao i koeficjent: dugovanje/proizvod. b) Distribucija dobiti i bogatstva se bitno pogoršala. Realne plaće u 1983. godini su bile manje od onih iz 1972. godine Trošenje na zdravlje. obrazovanje i stanovanje po stanovniku je bilo manje nego ono koje je realizirano 1972. godine c) Financijska i proizvodna kriza je dovela do sloma bankarskog sustava. Osamdeset i pet posto bankarske aktivnosti bilo je posredovano državom. d) Velike proizvodne grupe su propale. Broj se propalih poduzeća neprekidno povećavao i 1982. g. je bio 75 puta veći nego 1973. godine c) Slabost čileanske ekonomije činila je još ranjivijom u uvjetima internacionalne financijske krize. Godine 1982. Ćile je imao najveći pad produktivnosti u Latinskoj Americi ( - 14 % ) Zajedno s ovim poražavajućim ekonomskim ezultatima političke konzekvence bile su čak još drastičnije Primjena ove sheme jedino se mogla realizirati putem političke diktature. Njezino uspostavljanje bilo je popraćeno političkom akcijom koja je bila karakterizirana: a) slomom demokratskih institucija i eliminiranjem Kongresa, političkih stranaka, sindikata i socijalnh organizacija uopće, b) vojnom kontrolom Sveučilišta, eliminiranjem opozicionog tiska (osim jednog lista pod okriljem Crkve) i kontrolom sredstava komuniciranja, egzilima, "nestajanjima", torturom i političkim zatvorenicima. Deset godina opsadnog stanja ! c) namjerom socijalne atomizacije s osloncem na teror sa svrhom da se postigne pasivizacija građana. Kada sve zbrojimo - pokušaj je propao....kako s točke gledišta ciljeva demokracije i slobode tako i s ekonomske točke gledišta. 2) Razlog propasti: Model ili njegova primjena ? Pred nesumnjivom propašću ekonomske sheme čileanske diktature - otvorila se rasprava o razlozima toga sloma. Zagovornici liberalne ekonomske sheme smatraju kako je sve posljedica grešaka u primjeni same sheme - a tu se posebno ističe zadržavanje fiksnog novčanog kursa (dvije godine nepromijenjen). Lijeva kritička misao smatra kako je do sloma došlo zahvaljujući samoj prirodi modela a ne zahvaljujući parcijalnim greškama u njegovoj primjeni. Pretpostavke na kojima se ovaj model temelji ne korespondiraju realnosti i zbog toga su dedukcije koje su izvedene iz ovih pretpostavki bile pogrešne. Teoretska shema nije odražavala čileansku ekonomsku ni socijalnu strukturu, nije pznavala prirodu internacionalnih ekonomskih odnosa koja je karakteristična za jednu malu zemlju. Osim toga, prevarila se što se tiče ponašanja privatnih poduzetnika i inozemnih poduzeća a bila je u zabludi i što se tiče ponašanja i vrijednosti radnika, službenika i srednjih klasa. U cjelosti, generalna je teorija bila pogrešna i neprimjerena maloj, nerazvijenoj i zavisnoj ekonomiji - kao što je bila čileanska. Postoje ključni razlozi da se ova teorija podrži. Između ostalih, to su: a) Shema je bila primjenjivana tijekom deset godina uz posjedovanje totalne političke vlasti od strane privilegirane političke "elite". Nemoguće je zamisliti bolje uvjete kako bi se napravilo ono sve što se htjelo. Zbog toga, njezin slom ne može se pripisati ni unutarnje - političkim interferencijama niti kratkoći roka njene primjene. b) Za vrijeme pretvaranja (na početku) ostvaren je "ekonomski bum" te se pljeskalo i modelu i onima koji su ga primjenjivali ("Chicago Boys"). Nitko nije dovodio u pitanje ovu primjenu - čak ni tehnokrati....sve do 1981. godine. Tijekom osam godina, zagovaračima ovog modela se gromko pljeskalo (a pljesku su se pridružili i sami "zagovarači"). Zašto se kritiziralo poslije - a ne prije ? Možda su se "Chicago Boys" radikalno promijenili nezadovolojni rezultatima vojnog udara ? Uistinu, jako bi teško bilo objasniti kolaps iznenadnom mentalnom promjenom vladajućih struktura i onih koji su takvu politiku formulirali. c) Ne postoji korespodencija između golemih razmjera krize i nekih poduzetih mjera poput dvogodišnjeg fiksiranja novčanog kursa. Ova mjera, kada se sve zbroji, može povećati globalno nezadovoljstvo, ali su ekonomski temelji već otprije bili slabi. Nezaposlenost je strahovito porasla, vrijednost investicija bila je izuzetno niska, industrija u krizi, međunarodni dug u međuvremenu je rastao geometrijskom progresijom, financijske su grupe poslovale na nepostojanoj osnovi, unutarnja je potrošnja obarala realnu vrijednost nadnica ispod nivoa iz 1970 - 1972. godine. Ovakva se linija razvijala tijekom ovih godina kao posljedica ultraliberalnog modela i gotovo nimalo nije imala veze s politikom novčanog kursa koja je inicirana 1979. godine. c) I kao posljednje, internacionalna je recesija zadala također značajan negativan udarac. Čile je bio zemlja koja je doživjela najteže udarce u Latinskoj Americi.....što sve skupa razotkriva postojanje uzroka strukturalnog poretka koji je proizišao iz ekonomske sheme primjenjivane od 1974. godine. Nakon toga ranjivost ćileanske ekonomije biti će mnogo veća nego ranije. (nastavlja se) |
|
Sergio Bitar („Cuadernos de Marcha“) napravio je jednu od najcjelovitijih analiza odnosa (simbioze) ekonomskog ultraliberalizma i političke diktature – analizirajući model vladavine generala Augusta Pinocheta nakon vojnog udara u Čileu 1973. godine. Bio je to jedan od najbrutalnijih ekonomsko – političkih eksperimenata u Latinskoj Americi.. Tijekom tih godina Pinochetova je diktatura prilagodila svu vlast primjeni radikalne ultraliberalne sheme u njenom najekstremnijem obliku. Teško je pronaći slične slučajeve takve sklonosti ka dokazivanju. Vrijednosti političkih i ekonomskih principa slobodnog tržišta, pretjeranog monetarizma, totalne otvorenosti „prema vani“, obogotvorenja (deizacije) nacionalnog i inozemnog privatnog poduzetništva i frontalnog problematiziranja uloge države. Ovdje se radi o gotovo laboratorijskom slučaju. PRIRODA ULTRALIBERALNOG MODELA Godine 1973. u Čileu je inicirana primjena ekonomskog modela esencijalno inspiriranog slijedećim kriterijima: a) Uloga države mora biti drastično reducirana putem prodaje državnih poduzeća, sužavanjem njezinim ekonomskih funkcija investiranja i redistribucije, kao i putem kresanja njezinih regulativnih funkcija. b) Tržište mora funkcionirati slobodno. Zbog toga se trebaju, zajedno s redukcijom državne prisutnosti i administrativne kontrole, eliminirati i političke prepreke pokretljivosti kapitala. Posebno se mora iskorijeniti sindikalnu moć koja, po njima, sprečava slobodno funkcioniranje tržišta rada. Zato su uvjereni kako se mora modificirati radno zakonodavstvo kako bi se postiglo da cijena radne snage pada – te bi se, tako, ubrzao proces uspostavljanja pune zaposlenosti. c) Na svjetskom tržištu trebao bi prevladati sustav komparativnih prednosti. Zemlja se mora bez restrikcija integrirati u svjetsku privredu eliminirajući sve „namete“ koje ograničavaju inozemno poduzetništvo u njoj. Nakon toga će automatski doći do priliva sredstava u zemlju – koja će ih kanalizirati ka najrentabilnijim sektorima. Budući da je industrija, koja se bazira na supstituciji uvoza, nerentabilna – ona se mora dokinuti. U darvinsističkom stilu: Samo efikasni moraju preživjeti ! d) Financijska otvorenost „prema vani“ mora biti široka i bez restrikcija kako bi se što brže integrirali u svjetsko tržište kapitala. Politička stabilnost, koja će se postići, i oslobađanje od nameta inozemnim ulagačima – privući će „vanjski kapital“. Ta će se ulaganja. Automatski, plasirati u najrentabilnije aktivnosti u zemlji. e) Monetarna politika mora biti osnovno oružje pomoću kojeg će se suzbiti inflacija. Zbog toga ona mora biti restriktivna. Kada se uspostavi stabilnost cijena, monetarna politika morat će biti pasivna – zaviseći u osnovi od kretanja platne bilance. Preko varijacija u visini vrijednosti relativnih cijena (poravnatih-neporavnatih) i modifikacije vrijednosti nadnica....automatski će se i tu uspostaviti ujednačavanje. f) Svi se ovi principi smatraju znanstvenima, a na ekonomiju se gleda kao ma egzaktnu znanost nezavisnu o politici. Počevši od ultraliberalnog modela formuliraju se, također, određeni principi za reguliranje političkog života. Njihove osnovne ideološke i političke proporcije bi bile: 1) Autentična sloboda i autentična demokracija mogu jedino postojati kada caruje „ekonomska sloboda“. Sa slobodnim tržištem, bez reguliranja, stvaraju se uvjeti za dosezanje političkih sloboda. Zbog toga je „ekonomska sloboda“ preduvjet bez kojeg se politička demokracija ne može uspostaviti. 2) Država ograničava slobode i zbog toga treba ispunjavati jedino „pomoćnu funkciju“. 3) Oni koji uspijevaju - uspijevaju jer su najbolji ! Oni koji propadaju – propadaju zbog svoje inferiornosti ! Tako se procesi redistribucije podređuju principu efikasnosti. Pošto se slobodno tržište automatski uvjetovati ubrzani rast i raspodjelu prihoda i bogatstva – ne preporučuje se eksplicitna akcija u korist veće jednakosti ! (nastavlja se) |
|
(SOCIJALNI POKRETI U LATINSKOJ AMERICI U DRUGOJ POLOVINI DVADESETOG STOLJEĆA - 7. DIO) Reformistički buržoaski blok, u to vrijeme, uključuje, na unutarnjoj razini, iznad svega određene djelove katoličke hijerarhije predvođene nadbiskupom Managve Miguelom Obandom y Riverom - ujedno i predsjednikom Episkopalne konferencije ( Conferencia Episcopal ) . Naravna stvar, i u Katoličkoj crkvi u Nikaragvi postoje unutarnja strujanja i, uostalom, ono što se naziva "narodnom crkvom". Crkva je veoma značajan element zbog toga jer buržoazija nema baze u narodu - te ona preuzima ulogu okupljanja naroda na opozicionim programima. Ta nužnost stvaranja "hegemonije nad masom" je veoma bitna. Nju preuzima Crkva u Nikaragvi zajedno s funkcijom predvodnika opozicije. Akcija ovog dijela Katoličke crkve u Nikaragvi izrazito je politička, budući da joj je cilj promijeniti odnos snaga između buržoaskog bloka (njegovog "reformističkog krila") i "narodnog bloka". Cilj je, dakle, tada (osamdesete godine prošlog stoljeća) bio - odvojiti sandinizam od podrška masa. Naravno, to je prikriveno zahtjevom za "demokracijom", "punim pluralizmom" itd. Utoliko se Crkva u Nikaragvi, u tom burnom razdoblju nadoilazećih revolucuionarnih promjena, otvoreno stavila na stranu onih koji su bili "kontra" relativno radikalnih zahtjeva koja su ta gibanja, kao svoju političku i socijalnu platformu, sadražavali u konkretnom djelovanju sandinista. U isto vrijeme, Crkva se unutar sebe obračunava sa svojim tzv."lijevim", "narodnim krilom".....tako da ta hijerarhija istovremeno predvodi borbu "prema vani" (usmjerenu prema sandinističkom FSLN) i "prema unutra" (usmjerenu prema vlastitim redovima - unutar kojih su se, po njima, određene "crkvene snage" previše približile socijalnom konceptu marksizma). O ulozi Crkve u to vrijeme - u Nikaragvi, govori i Izvještaj organizacije Pax Christi Internacional: "Crkva političke opozicije nam izgleda isključivo vezana za politiku Socijal-kršćanske stranke (Partido Social Cristiano) i Udruženja poduzetnika (COSEP)....Crkva također igra važnu ulogu u američkoj strategiji koja cilja destabilizaciji i rušenju sandinističke revolucije.. Na opoziciji se pretendira. ili se neprestano inzistira, kako je FSLN odabrao Katoličku crkvu kao privremenog saveznika da bi poslije, u budućnosti, provodio antiklerikalnu politiku. Svejedno; u svjetlu najnovije evolucije možemo se zapitati nije li sve to upravo obratno od onoga kakvim se to želi prikazati. Naime, čini nam se da se dio Crkve koji je sada u opoziciji u početku bio pridružio FSLN-u i to iz taktičkih razloga, s ciljem da naknadno provede svoj kršćansko-demokratski projekt..." (PAX CHRISTI INTERNACIONAL, Derechos Humanos. Informe de la Mision Nicaragua....Octubre de 1981.) UMJESTO ZAKLJUČKA Zbog svega navedenog teško je govoriti o Nikaragvi i uopće problemu revolucionarnih promjena na tlu Latinske Amerike šablonski, bez iscrpnijeg uvida u specifičnost svake latinskoameričke zemlje ponaosob. Ukoliko govorimo o urbanom i ruralnom aspektu socijalnih pokreta na ovom području teško je napraviti oštru podjelu među njima. Najčešće se radi o dva aspekta istog procesa koji u određenim momentima više akcentira ovu ili onu svoju dimenziju unutar svojeg cjelovitog kretanja i razvoja. Tek promatrajući ove procese iz latinskoameričkog a ne iz nekog drugog (recimo europskog) rakursa, moći čemo, eventualno, doći i do sagledavanja suštine tih gibanja. Optika našeg gledanja, dakle, ne može biti podešena samo na osnovu unaprijed zadanih ideologijskih parametara, koji su gotovo uvijek rezultat nekih revolucionarnih iskustava iz tuđe prošlosti i koja su se uglavnom odvijala u sasvim drugim povijesnim okolnostima, u sasvim drugim geografskim ambijentima i tradicijama. |
|
(SOCIJALNI POKRETI U LATINSKOJ AMERICI U DRUGOJ POLOVINI DVADESETOG STOLJEĆA - 6. DIO) Nakon trijumfa sandinista nikaragvanska buržoazija doživljava duboku krizu. Ta se kriza mogla uočiti još za vrijeme sukoba "sandinizma" i "somozisma". Od trenutka kada je Sandinistički Front za Nacionalno Oslobođenje (Frente Sandinista de Liberacion Ncional), osamdesetih godina prošlog stoljeća, osvojio kontrolu nad polugama državne vlasti - ta je kriza poprimila drastične razmjere. U periodu antisomozističke borbe dobar dio buržoazije bio je u opoziciji naspram Somoze. Godine 1974. formiran je Demokratski Savez Oslobođenja (Union Democratica de Liberacion - UDEL) na čelu s Pedrom J. Chamorrom. Kada je Chamorro ubijen buržoazija još intezivnije staje u opoziciju naspram somozisma. Godine 1976. osniva se Široki Opozicioni Front (Frente Amplio de Oposicion - FAO). Jedna i druga organizacija imale su reformističke platforme. Traži se pacifistički izlaz iz krize i oslonac na Sjedinjene Američke Države i Organizaciju Američkih Država (Organizacion de Estados Americanos - OEA). Ovaj buržoaski "opozicioni blok" bio je bez šire podrške podređenih i potlačenih slojeva (klasa) koji su listom bili uz FSLN (sandiniste). Taj problem "nedostatka narodne baze" doći će još više do izražaja nakon trijumfa sandinista - naspram kojih buržoazija također "odlazi u opoziciju". Kao značajna snaga koja bi nikaragvanskoj buržoaziji trebala osigurati "narodnu bazu" - u tom trenutku u prvi plan izbija Crkva. Konflikt buržoazije i sandinističkog pokreta (uz sva ograničenja rabljenja ovakvih tradicionalnih pojmova) bio je, u stvari, konflikt oko projekta "novog društva". Ono što se za buržoaski blok "realiziralo" ili se tek trebalo realizirati - jest "demokratska revolucija" protiv (Somozine) diktature s ciljem uspostavljanja liberalnog kapitalizma baziranog na slobodnom poduzetništvu. Nasuprot tome, za "narodni blok" - ono što se "realiziralo" ili se tek trebalo realizirati - bila je autentična "narodna" ili "klasna revolucija" orijentirana duboko antiimperijalistički i antikapitalistički, čiji bi cilj bio uspostavljanje društva baziranog na vlasti i interesima naroda. Nakon dolaska sandinista na vlast djeluju dva bazična bloka opozicije sandinističkoj vlasti: 1) prvi, buržoasko-reformističkog tipa i 2) drugi, onaj koji je direktno predstavljao somozističke snage Obje ove grupe svoju unutarnju političku slabost (koja je izraženija kod druge grupe) nadomještaju internacionalizacijom svojih aktivnosti, tako da u to vrijeme vanjski faktor (Sjedinjene Američke Države) postaju za njih "ključan faktor". Somozističke grupe imaju svoj vlastiti politički izraz preko organizacije La Fuerza Democratica Nicaraguense - FDN (Nikaragvanska Demokratska Snaga) koja je formirana 1981. godine. Ovu organizaciju predvodi Steadman Fagoth - a okuplja Miskito Indiose iz frakcije MISURASATA (MISURASATA je organizacija s atlantske obale Nikaragve, formirana 1979. godine uz pomoć FSLN - a koja se kasnije, jednim svojim dijelom, okrenula prema "kontrarevolucionarnim pozicijama"). Oni se nastoje u javnosti odreći somozističkog predznaka tvrdeći kako se u stvari bore protiv "komunističkog totalitarizma" sandinista koji vode Nikaragvu u "sovjetsku orbitu" - što je ipak bilo nedovoljno da prekrije njihovo jasno prosomozističko usmjerenje. Samom sukobu sa sandinistima žele dati "unutarnji karakter" prikrivajući veze s inozemstvom i ovisnost o inozemstvu (to je vrijeme žestokih ideologijskih sučeljavanja Reaganove administracije i sovjetskih interesa na tim prostorima). Istovremeno se sukobu želi dati isključivi karakter "građanskog rata". Inače, somozističke snage uglavnom djeluju iz baza u Hondurasu a jednim dijelom i iz Kostarike. FDN odbacuje bilo kakvu mogućnost pregovaranja ili političkog sporazuma s FSLN - inzistirajući na vojnom rješenju sukoba. S druge strane stoji reformistički buržoaski blok. Ovaj blok uključuje dva osnovna sektora koji se razlikuju po tome da li djeluju unutar ili izvan nikaragvanskog teritorija. Prvi objedinjuje buržoaske frakcije okupljene u Vrhovnom Savjetu Privatnih Poduzetnika (Consejo Superior de la Empresa Privada - COSEP) i u Demokratskom Koordinativu (Ramiro Sacasa Guerrero). Drugi sektor (vanjski) sastoji se, u osnovi, od Demokratsko - Revolucionarnog Saveza (La Alianza Revolucionaria Democratica - ARDE) koji je oslonjen na vojne snage (manje od somozističkih). Djeluju iz Kostarike a na čelu mu je Eden Pastora (čuveni i legendarni Comandante Zero - nekadašnji pripadnik najužeg vrha sandinističkog vodstva koji se "odmetnuo" od sandinista i prešao "u neprijateljski tabor"). ARDE se sastojala od nekoliko grupacija: Revolucionarnog Fronta Sandino (FRS - Frente Revolucionario Sandino - na čelu s Edenom Pastorom), Nikaragvanskog Demokratskog Pokreta (MDN - Movimiento Democratico Nicaraguense - na čelu s Alfonsom Robelom) i jedne frakcije MISURASATA predvođene Brooklynom Riverom (od ARDE se odvojila Nikaragvanska Demokratska Unija - La Union Democratica Nicaraguense na čelu s Fernandom Chamorrom koji je, osim toga, predvodio Nikaragvanske Revolucionarne Oružane Snage - FARN - Las Fuerzas Armadas Revolucionarias Nicaraguensas, prisajedinivši ih kasnije FDN-u čija su snaga izvorno i bili). Antisandinistička opozicija je, dakle, bila veoma kompleksna, složena i jedinstvena (bar što se ovih snaga tiče) samo u jednome: U odbacivanju bilo kakve mogućnosti pregovaranja sa sandinistima (FSLN). Oni su veliku nadu polagali u djelovanje Katoličke Crkve u Nikaragvi koja je u najvećem dijelu imala podudarne stavove s njihovim stavovima - i koja je sebe također smatrala opozicijom u odnosu na sandinističku vlast prigovarajući joj totalitarizam. militarizam, prokomunizam, ugrožavanje indiosa na atlantskoj obali itd. Stoga se i oni pozivaju na "unutarnju pobunu", građanski rat itd. U to vrijeme je povezivanje sandinističke vlasti s tadašnjim SSSR-om bila jedna od ključnih karika ideologijske borbe. Tako je Robelov "Nikaragvanski Demoratski Pokret - MDN" tada javno priopćavao: "Ruski imperijalizam ima jednu vojarnu u Centralnoj Americi; glavni grad - centar terora: Managvu i 138 000 kilometara kvadratnih zemlje preko kojih rasprostire svoje pipke na Salvador, uznemirava i sije sjeme terora u Hondurasu i Kostariki. Dužnost je svakog Nikaragvanca, svakog Centralnoamerikanca, svakog Amerikanca, svakog ljudskog bića koji i dalje želi biti zbilja slobodan da upregne sve snage kako pi spriječio napredak porobljavanja marksističko-lenjinističke diktature". (nastavlja se) |