Marin Jurjević o svemu

< ožujak, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Travanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Studeni 2023 (3)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (1)
Lipanj 2022 (2)
Svibanj 2022 (2)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (1)
Travanj 2021 (2)
Studeni 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (2)
Ožujak 2020 (1)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (1)
Studeni 2018 (1)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (3)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (1)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (9)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Informacije građanima

Linkovi
Dišpet- Fanzin Foruma mladih SDP-a Split
SDP Split
Forum mladih SDP-a Split
Blog.hr
Marija Lugaric
Nenad Stazic
Davorko Vidovic
Zoran Milanović
SDP
Sabor RH

Counter
Get a Counter

31.03.2009., utorak

TOVARA ZA PREMIJERA

Južina se prolila cilon Rvackon.
Ne znaš di glava više boli: U Splitu oli u Zagrebu ? Svi su nekako štufi, mrzovojni i grintavi.
Danas u Saboru, nakon jučerašnjeg dana.....i žestoki raspravi okolo rebalansa proračuna - zatišje.
A cili dan su u saborskon Klubu SDP-a zvrljili telefoni...Građani su zvali, bogavali, beštimali i dilili savite:
Te, triba jin reč ovo - te, triba jin reč ono.
Jooooooo......da je mene puštit samo na pet minuti da jin saspen u čunku sve ča ji gre...Jemali bi ča ćut ! I tako bez pristanka do u kasnu uru.
A ja san kasnija na saborsku sjednicu jerbo san ujutro drža konferenciju za novinare u Splitu.....skupa sa pridsidnicima stranaka koje gredu s SDP-om na izbore i sa Rankon, našin kandidaton za spliskog poteštata.
Tuče jugo po onoj mojoj karampani od auta....A on se vas trese i dršće, trza i kotrlja vamo-tamo, ka pijano ćejade kad izgubi busulu...oli kad se malo višje nabumbi.
Uto poćme pljuckat i kišica.
Jo ča mrzin kišu dok vozin !
Brisači mi škripjedu i samo radidu nered po caklu. Razmazijedu krepane muve, leptire i ko zna koje sve bubetine i leptirice ća su se sudarile s mojin tonobilom u zadnji par miseci. Pa caklo pari ka niko grobje ovih pokojnih letečih beštija. Jer ko će dat vrimena još poć prat cakla od auta ?
Proša san tako Zadar...kad ono zatvoren tunel Sv Rok.
Jo, judi moji - da mi je bilo izmirit tlak....Bija je veći vengo u parnu makinju ili kotal o ferate. Parija san Pretis-lonac ! Zamalo mi je para izašla na uši i joči tako da deboto nisan počeja zavijat ka sirena od opće uzbune...
I aj sad na Zaton Obrovački, pa priko Velebita na Gračac....a onda na Sv. Rok i - via Zagreb !
Ko će platit ote gušte !
Gren uzbrdo a isprid mene se namečila dva kamiona s prikolican...pa se ti sad veri uzbrdo ka niki cotavi puž....oli žaba-kornjača.
I taman ja skidan sve svece su nebesa kad zazvoni mobitel. Sva srića da jeman onu žicu u uvu, ka oni čelavi čuvari o slavnih faca, pa mi nije problem pričat.
Ko je ?
Ja !...Čujen ja nikako poznat glas.
Ko to - ja ?
Ma ja, tikvane jedan gluvi...Šjora File !
Dobro se nisam u oti momenat odma strombula skupa s auton niz ono brdo.
A ča zovete ? Oli je kakva nevoja ? Vozin...Voooziiiin... za Zagreb. Ne mogu sad čakulat ! Ni mi zgodno !
Ma koja čakula ? Jeman ti nešto ozbijno za kazat !
Aj, recite onda !
Čuješ, sad san čula na radijo kako Sanader govori da je njegov glasnogovornik oni Mosor....!
Ma kooo ?
Milorad Bibić...cukunu...ča je nikidan kod Stankovića reka da bi se Sanader triba vozit na tovaru kad mu već zamiradu na onemu oklopnemu bemvejcu !
Dobro, dobro....Ni potriba da vićete..Čujen Vas !
Aj nemoj me činit ludon. Neš me se tek tako liberat ! Nego dobro slušaj !
Evo, slušan...!
Kad dojdeš gori u Sabor...reci ti njemu da nas ne zajebaje !
Ma ni Van on u Sabor. Eno govoridu da je u Sisak na niki stranački predizborni skup ! Šuker je u Saboru !
A ča će mi Šuker !? On samo trumbeta po tuđin notama...Ča mu naredi kapo...!
Recite višje..ča očete. Pada kiša. Klizava je cesta. Sva je na buže. Rumbat ću se zaraj Vas !
Aj ne zovi vraga ! Nego slušaj.....Moraš mu nikako reč da zaozbiljno triba vazest tovara za na misto otega oklopnjaka...Ka prvo, jemat će su kin razminit misli...jerbo se s tovaron lipo more pričat ako naučiš njegov jezik...A svi kažedu da Sanader govori toko jezika da je to ćudo jedno !
Jeli Vi to od mene pravite monu ?
Nisan - to su već drugi od tebe apravili !
Fala in, fala...Lipo me ćastite !
Aj, ne moš se višje ni zajebavat....Nego, zaozbiljno - Neka vazme jednega lipega sivca. Znaš kako je ono piva Toma Bebić.... Bog mu da pokoj duši....
Je, baš će me primit u Banske dvore da mu to kažen !
Ma reci ti to njemu u Sabor !
Ali nima ga tamo...Oli ste gluvi !
Ča si nervožast....Doć će on tamo. Kad - tad !
Je, na "prvi livoga" !
Ne boj se...doć će on...kad ti ja kažen. I još će Van jist iz ruke!
Astiga Mande....Otišli ste Vi na kvasinu !
Dobro..dobro ! Sitit ćeš se ti mojih riči...Samo nemojte se onda uvatit na njegovu baketinu pa mu poć virovat, pomagat - jerbo zna taj svakome zamličit oči. Znaš ono, kad mu med počme curit iz justa ! Onda mu najmanje triba virovat !
Pa ste meni došli to govorit ? Znan ga ja ka po šolda !
Samo ti njemu reci da vazme tovara i da mu s obe bande stavi po dva lamarina - a na glavu lonac o lušije. Tako će ga najboje blindirat !
Uto mi taman na jednoj okuci izleti autobus i cili san se stresa o straja..jerbo su mi brenze počele nikako škrokavat i tuč onako: tup-tup-tup...da san se vas uzdršća.
Evo san se zamalo sudarija šjora File ! Ne mogu više govorit. Triban vozit oli ću svršit u Gospić u bolnicu.
Pa ča bi ti falilo ? Tamo ti je oni Milinović šerif..Ajde, lipo bi te pogleda...Pa bi mu mora falit onu reformu !
Šjora File, ja moran fermat...Stojte mi s Bogon....Ne mogu višje njanka jednu rič prozborit...Evo i magle !
Čekaj...čekaj....Još samo da ti ovo rećen. Objasni Sanaderu da tovar jema još jednu veliku pridnost isprid najmodernijeg i najskupjega bemvejca ča ga je Švabo ikad uspija napravit.
A koju to ?
E, za razliku od tonobila - tovar ga more minjat ako se, dikod, razboli oli mu se ne da otić na posal u Vladu !
Šjora File, nemojte samo da Vas kokod čuje !
Jebe me se...Ja san jedna obišna pućka žena i lipo ću jin reč kako jeman prav mislit da narod, ako potla svega još uvik viruje ovoj Vladi, i mirita da jema tovara za Premijera !
- 21:23 - Komentari (262) - Isprintaj - #

17.03.2009., utorak

MAURICIO FUNES

Bilo je to u ljeto 1984. godine.
Teško i vlažno poslijekišno predvečerje u Ciudad de Mexicu. Još uvijek sam ležao na krevetu u nekoj vrsti "produžene sieste", u sobi na četvrtom katu bućne ulice u blizini Alamede Central...jednog od bezbrojnih parkova megalopolisa koji će uskoro utonuti u većernju gungulu i šarenilo.
Kada započme kišni period.....svaki dan se na grad, zarobljen zubatim vulkanskim planinama, sruči kratkotrajan pljusak koji samo na tren utaži nesnosnu žeđ ulica, avenija, parkova, kuća, slumova i stanovnika negdašnjeg Montezuminog Tenochtitlana - iz vremena asteških velikih vladara.
Nakon tih pljuskova osvježavajući miris vode samo na tren prostruji gradom i zaćas nestane... ostavljajućči za sobom još veći pritisak i vlažni trag memljivosti koji se jedino ispire Bacardijem ili hladnim... orošenim pivom čije se boce lijepe za prste.
Zazvrlji telefon.
Jedva digoh slušalicu jer je svaki pokret izazivao težak i nerazumljiv napor.
Osjećao sam se kao neki meksički Oblomov.
Bueno ?!
Bueno !
Zove Paco.
Hoćemo li većeras u muzej Chopo ? Dolaze salvadorci iz Frente Farabundo Marti para la Liberacion Nacional (FMLN)....Muzej nije daleko.
Okolo muzeja policija. Jedva se probijamo unutra. Svira salvadorska muzika. Mješavina indioskih i "revolucionarnih" pjesama. Plakati Farabunda Martija, gerilaca... Svuda mladi ljudi iz Pokreta. Govori...razgovori. Dugo u noć.
Koji mjesec ranije slučajno sretoh jednog Slovenca koji se želio pridružiti sandinistima u Nikaragvi ili "farabundomartistima" u El Salvadoru. Tamo je prije dvije godine završio najkrvaviji dio građanskog rata u kojem je poginulo oko 75 000 ljudi. Bila je to zemlja u kojoj je ubijen "crveni biskup" Romero. Zemlja u kojoj je na vlast jurišala desničarska ARENA ("Alianza Republicana Nacionalista" - "Republikanski nacionalistički savez") s opskurnim ćasnikom Robertom D Aubuissonom na čelu, koji je bio opozicija reformističkoj Vojnoj Hunti - jer, nije bila dovoljno desna.
Front za Nacionalno Oslobođenje Farabundo Marti (FMLN) bio je na drugoj strani. Ljevičarska gerilska revolucionarna organizacija koja je držala pod svojom kontrolom dijelove Salvadora
I desničarska ARENA i ljevičarska FMLN osnovani su na samom početku osamdesetih godina prošlog stoljeća.
FMLN je baštinio "duh" Farabunda Martija koji je 1932. godine postao vođa pobunjenika kao odgovor na vojni režim generala Maximilliana Hernandeza Martineza...koji je na vlast, kao što je to bio obićaj u Latinskoj Americi, došao pućem.
Desetljeće kasnije, 1992. godine - FMLN je izvršio "demobilizaciju"...potpisao mirovni sporazum s vlastima i postao legalna politička stranka koja od tada učestvuje na parlamentarnim izborima.
Prije dva dana, u nedjelju 15. ožujka 2009. godine, na predsjedničkim izborima u Salvadoru pobijedio je MAURICIO FUNES lider i kandidat FMLN-a .
Barak Obama ćestitao mu je na pobijedi. Radio Zagreb je u "Vijestima" javio kako su "SAD pozdravile korektnu provedbu predsjedničkih izbora u El Salvadoru i čestitale pobjedu Mauriciju Funesu" !
Možda se. napokon, zasita okreće nova stranica i u odnosima "dviju Amerika" - Sjeverne i Južne.
Mauricio Funes je bio TV novinar, dopisnik CNN-a iz Salvadora. Njegov protivnik i kandidat ARENE - Rodrigo Avila bivši je šef policije...a ranije, u vojsci, bio je snajperist koji je, kako je u kampanji sam potvrdio, osobno ubijao "ljevičarske pobunjenike".
Priznao je poraz na izborima.
Čitam španjolski dnevnik "El Pais". Zanima me što oni kažu na ovu tako dugo čekanu pobjedu ljevice u Salvadoru - i prisjećam se početka osamdesetih u Splitu. Pokojni, dobri Nikša Juras, magistar sa Pravnog fakulteta u Splitu....moj dobar prijatelj, upravo se bio vrato sa studijskog boravka u Njemačkoj. Bila je noć...išli smo polako prema "Semaforu"..i negdje na pločniku ispred Pošte poćeo me nagovarati da odem u Latinsku Ameriku.
Te većeri mi je na neki način "ubacio buvu" u sva moja buduća razmišljanja. Od tada, uvijek kada bi se sreli, javljao bi mi se. onako preko ulice, vičući na cili glas, sa onim svojim: "Ej, di si - Farabundo Marti ?!"
E, da je on sad živ !
Mauricio Funes je nakon pobjede, obućen u pancirku ("chaleco antibalas"), rekao kako je to bila "la noche magica" ("ćarobna noć") - ali da vjeruje kako vrijeme pancirki odlazi u nepovrat. Prvi je intervju dao novinarima već na ulici. Kazao je kako je uvjeren da se ovom pobjedom zatvara "jedan povijesni ciklus". Ciklus odvojenosti Vlasti od naroda, ciklus postojanja "autoritarnih vlada" koje ništa nisu rješile osim što su zemlju dovele do međusobne podjeljenosti građana i na rub ekonomskog sloma.
Salvador je zemlja s tropskom klimom i 5,7 miljuna stanovnika. Zemlja s najvećom stopom ubojstva u Latinskoj Americi - a "konkurencija" je tamo zaista velika.
Ono što je, po njemu, najvažnije - jest to da je NESTAO STRAH OD PROMJENA. Ljudi su stalno bili zastrašivani "dolaskom komunista" - što je retorika za kojom posežu i neki naši "domaći politički mudraci" ne bi li skrenuli pažnju naroda sa pravih problema i sa katastrofalne situacije u kojoj neodgovorna i korumpirana vlast može dovesti zemlju.
"La matanza" (Masakr)...koja je bila personifikacija zbivanja u Salvadoru početkom 30-tih godina prošlog stoljeća, kada je u samo godinu dana ubijeno oko 30 000 ljudi (velikim dijelom indiosa)...koji su se suprostavili diktaturi generala Martineza - i kada se kao odgovor takvom obliku "vladavine" javio i otpor predvođen Farabundom Martijem....napokon je, duboko je uvjeren Mauricio Funes, zauvijek postala stvar prošlosti.
Stvar sjećanja.
Na ulicama se u nedjelju čulo ono poznato latinoameričko: "El pueblo, unido, jamas sera vencido!" ("Ujedinjeni narod nikada neće biti poražen"!)
A ja, ja se sjećam Petra, Gorana, Gobba, Nikše, Čela, Tanje, Svemira, Ilije, Breze, Ante i svih onih drugih koji više nisu tu. Sjećam se srednjoškolskih razgovora...Šetnji po splitskoj Rivi za vrijeme najžešćih juga..kada je more potapalo Dioklecijanovu palaću. Sjećam se bura i Marjanskih skrovišta di smo, u zavjetrini, ka gušteri - upijali svaku sunčevu zraku. Sjećam se ljeta na Mljetu, Šolti i Lastovu.....Dugih vožnjih motorima...Jawa 350 kubika ! Sjećam se studentske Trešnjevke, Srednjaka i Knežije...Beskrajnih razgovora na Gornjem Gradu i zima na Sljemenu.....Sjećam se povrataka i odlazaka, svega....se sjećam.
A u ušima mi još uvijek odzvanja ono Nikšino: "Ej, di si - Farabundo Marti !?"
A di si ti sad, Nikša moj ?



- 20:20 - Komentari (422) - Isprintaj - #

09.03.2009., ponedjeljak

ŽIVIJA OSMI MARTA !

Ta-taaaaaaaaa !!!!!
Ma...... Ta-taaaaaaaaaaaa !!!!
Šta se dereš, uši si mi probila !
Ma vidiiii je !
Koga to ?
Ma Li-Lu...Ne da mi izač iz kuće !
Stišan muziku i zbilja začujen iz kužine režanje i ono visokofrekventno lajanje našeg četveronožnog kućnog ljubimca.
Ostavi me,,,Ostavi me na miru....kad san ti rekla !
Više zapomaže nego zapovida Vjera.
Teškon mukom se dignem, ostavim knjigu i odem vidit koji se to vrag dešava idprid vrata od stana.
I imam šta vidit: Pas skaća po Vjeri, čini škerce...potiže je ćas za rukav, ćas za cipelu ....a ova se brani smotuljkom od novina kojeg Li-Lu svako malo zgrabi zubima i rastiže režeći.
Je li dosta više ovega cirkusa ?! Viknem na pasa.
Li-Lu se zaustavi, nakrivi glavu kroz onu bilu koprenu od dlaka koje joj padaju priko očiju - i zaćuđeno me pogleda...ka da me pita: A šta je tebi sad ?
Vjerći iskoristi taj nenadani intermezzo i šmugne kroz vrata na hodnik od portuna.
Li-Lu se opet upali...ka da radi na baterije i počne lajat, grebat pandžama po vratima i cvilit.
Šmugnem i ja u sobu. Zatvorim vrata i nabijen muziku. Lipo namistin kušin ispod glave i zavalin se uzimajući knjigu u ruke. Nisan se dobro ni namistija kad začujen:
Mariiiineeee...Mariiiineeee...Dolazi vamo...Evo te ništo triba šjora File !
Enti čire Irudove....nemoš imat ni minuta mira u ovu ludu kuću..pomislin stenjući i oblačeći šlape .
Evoooooooo !!!! Evooooooooo dolazin !
A šta se dereš tikvane...probudit ćeš cilu kuću....oglasi se Majin jidan glas.
Zdravi bili šjora File...Ćestitan van Dan žena !...rečen čin ugledan moju susidu...i lipo je zagrlin i pojubin u oba obraza, ka ča je i red.
Ajde komodajte se...Sidnite !
Fala ti Marinko moj ! A ča si kupija ženi za osmi marta ?
Pasa !
Pa jema godinu dan da je ovod...To je već tele a ne pas !
Ajme nemojte tako šjora File...oglasi se moja punica. Baš je naša Li-Lu cila šesna i pametna ka Salamun.
Je, mogli bi ste je dat i na fakultet...oli da se privati kandidature za gradonaćelnicu, kad je već toko pametna !
A Li-Lu....čin ugleda šjoru Filu...biž u kantun iza kauča na svoj kušin pa je odotamo čiri....ka cila u nikom straju.
Eno ste nan pasu utirali straj u kosti. Ćin Vas je vidila pobigla je u kantun !..dodan ja.
Nego ča ! Tako i triba....Nego, nisi mi reka ča si vazeja ženi za njen praznik ?
Pa reka san Van da san joj kupija pasa.
Bogami lipo,,,Kupija si joj pasa lani...pa sad misliš da si je namirija za deset godin.
E..tako je to...jerbo se pas minja svake godine..reste, postaje stariji, svašta nauči...tako da je on svake godine isti ali isto tako i drukčiji, novi pas !
Škrtune jedan škrti...Ča još vi zastupnici nečete izumislit samo da prođete ča jeftinije ? Sram te bilo ! Pa si poša šparat na vlastitoj ženi ?
A ne...ne ! Tega san pasa ja kupija i za punicu i za moju čer i za ženu. Neka sve tri guštaju. Ko je to vidija darivat samo jednu a drugima ništa....
U to se Maja umiša u naš razgovor i napadne me da šta zezan bidnu šjoru Filu...i da je pustin na miru.
Ajde Majo pusti ga...neka samo blebeće. Navika je u Saboru na to. Ka da ga ja ne znan ? Biće ti ni pasa nije kupija ?
Kupija san joj kitu ljubićica !
Dobro si još i prošla mala....nakrivi šjora File svoju mudru glavu prema mojoj ženi.
A punica ? Je li Vama čakod kupija ? Je li odrišija kesu pa kupija baranko onu čikolatu sa rižon ?
Pustite Vi...Dobar je moj zet meni...Počme me branit punica.
Je...puno je dobar ! Jema takvih na kvintale....
Ko kaže da jema vakih ?.... Uletim brzo u rič šjori Fili. Nima, nima šjora File moja...jerbo nima svako prošeka kojega ja dobijan sa Hvara. Evo san jučer dobija dvi botilje...i sad ćemo jednu načet. Majo daj bićerine...!
Nalijemo tri bićerina i onda lipo nazdravimo: Za sve žene ovega svita ! Živija osmi marta !
Je dobar !...raznježeno će šjora File. Moj Marinko - cila tvoja pamet je u temu ča znaš prave jude koji znadu pravit vaku likariju od prošeka ! A to ni malo !
Ajmo ča popit u to ime po još jedan bićerin !
Ajmo !
Strusimo po još jedan bićerin i šjori Fili se malko zacakle oči.
Joj kad se sitin svoje mladosti kad san na Dan žena dobijala bukete cvića i kad su me vodili po plesovima i većerama....Kantalo se i balalo po Frontama u Mjesne zajednice, pa u Domove o kulture, svukud di se moglo.... Nisan pristajala balat po cilu noć. A momci...momci su se lipili za me ka leptirice na sviću. Namušćala bi se i sredila ka krajica...Ni mi bilo ravne ! Tot san i upoznala mojega pokojnega...E...!!!! Vozija bi me po cili dan na bičikletu !
Ma je to bilo drugo vrime šjora File ! Ni bilo boje zabave pa Van se i to činilo ka krajevski bal na kojen ste Vi bili pričipesa. A bičikleta Van je bila ka najlipja kočija oli merđo !
Pa za me to i je bija krajevski bal...makar smo bili prez puno tega. Ma smo jemali judskosti i jubavi. Bome, tega nan nikad ni falilo...I zato san se ćutila i tišćala ka prava prinčipesa...I zato mi je bilo lipo ! A ča ti misliš da šoldi činidu jude bojima ? Da oni koji jemadu merđu više pizadu od drugih !?
Nisan to reka !
Ma si mislija !
Nisan...očiju mi...!
Aj, ča mi se sad tu kledeš i mucaš....ka nika plačipizda....Znan ja da je tribalo uvik jemat i štogod šoldi za priživit ka čovik...Ma to mi nikad ni bila prva stvar u životu. Nikad !
E, to ste lipo rekli. Sičan se pokojnega šjor Marina Tvrdića, ča je sta kat ispod nas, kad je ono su svojin karon i konjon bija u poje di je svojoj ženi ubra kitu pojskoga cvića - tamo u Merjan. Kako je u ta vrimena bilo nikako neprilišno da pravi muškić pokazuje velu jubav prima svojoj ženi a najskoli da joj nosi doma cviće, jerbo se to u staremu Splitu držalo ka za niku slabost oli meškinjavost...on je vaze oti buketić cvića i metnija ga je ispod svoje špančere koju su naši stari zvali strijač, da to nikor slučajno ne vidi...Poza tin je lipo sija na kar i polako, milujući konja škurijon po leđima, krenija prima Poljudu. Ali na njegovu nesriću trevija ga je jedan poznati i lipo ga je, ka ča je i red, pozdravija: "Zdravi bili šjor Marine! " A šjor Marin je po navici diga španćeru sa glave i otpozdravija: "Zdravi bili !" I tako je otkrija onaj buketić cvića ča ga je bi ubra za svoju ženu. U po ure je cili Split zna da je šjor Marin pokaza strašnu slabost i niku bolešćinu pa je ženi poša brat cviće u Merjan....Jo, do kraja života su ga zajebavali...! Eto, to Van je bija oti nakrivo nasađeni Split...Nisi smi pokazat ni da voliš svoju ženu !
To je zato ča ste vi muškarci obišni tudumi ! Zaključi jednostavno šjora File.
Aj Majo daj nariži malo sira i gavrilovićke.
Nisan ti ja od te spize ! Jebeš....čibi fredi !...bez pardona će moja susida. Nego gren ja vazest doma brujeta ča san ga napravila...Za lizat prste je.Pa ćemo se skupa mašit.
Aj zovnite i Vi svoje, šjora File...Mi jemamo pećenoga, pa ćemo podilit !
Samo da nije kokoš...doda šjora File.
Od kada san vidila kako se jedan gospodin izvrnija isprid blagajne u samoposlugu i pa u nesvist...jerbo je ispod španćere bidan sakrija zaleđenog pilića..koji mu je smrznija mozak....pa se strovalija taman di ni tribalo...Odonda ne jin ni kokoše ni piliče.
Jo ča mi ga je bilo milo...Bidan ni jema za platit pilića pa ga je tija ukrest. Od nevoje i mižerje a ne zato ča je bija lopov. More bit da mu je ženi bija rođendan oli imendan....
Ajde, puštite sad to...ajde zovnite svoje da dojdu....reče moja punica.
Jemate li vina ?
A naravski, ubacin se ja - Nikad ova kuća ni bez vina !
Tako i triba !
I taman kad je šjora File pošla da će zvat svoje da dojdu na obid...viknen za njom: Šjora File ! Šjora File ! Evo i Vama jedna crljena ruža ka ča san je danas da ženi i punici ! Jedino sam mojoj materi, ka dite - kupova ljubićice. Ma sad meni dragin ženama na ovi dan poklanjan crvenu ružu !
Ajme fala ti moj sinko, raznježi se šjora File i ka da joj je utekla jedna gotovo nevidljiva suza iz oka.
Puno ti fala!
Onda se zaputi prima vratima i naglo se zaustavi....
Ma daj Majo Makni se malo ! Je li ono ona ona televiziju ?
Ma ko ?
Ona sa bilon koson!
Koja...?
Ma Kosorica ! Je..je, to je ona !
Ajme Marinko moj...molin te dragin Bogon uduni televiziju.
Ne moran je još gledat i na ovi dan....Dosta je meni ote falše brige za bidne i nemoćne...dosta, za sva vrimena.
A dobro....Kako Vi kažete !
Nego Marinko moj, možda ti nju i treviš dikod gori u Zagreb..pa joj lipo reci kako joj je šjora File porućila da mi je pun kufer svega ča oni iz vlade palamude i mažedu narod dok sve gre u provaliju. I reci joj da pristane pituravat kosu. Vako pari da stalno jema kacigu i da je ovi ćas sašla sa motora. I još kosu tanga u bilo.
Ma kad je već tanga - da je baranko tanga u crljeno...
Šjora File !
Molin.
A ča ste me ono tribali ? Zašto ste došli ?
Ne sičan se višje a i koga briga, Marinko moj....Glavno je da smo se našli. Da smo skupa !
Tako je šjora File...Aj požurite se, jedva Vas čekan vidit natrag !


- 14:17 - Komentari (107) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.