Ovih dana slušamo kako Hrvatskom još uvijek drma politički undergound - političko, donosno obavještajno podzemlje.
Drastičan prmjer toga je pokušaj manipuliranja predsjedničkim izborima plasiranjem u javnost najogavnijih izmišljotina koje su sklepane u podzemnim obavještajnim i paraobavještajnim tvornicama i manufakturama - da bi, zatim, bili plasirani na hrvatsko političko tržište kao tobožnji autentični proizvodi i neupitne istine.
Dakle - Hrvatska je izbužana podzemnim komunikacijskim obavještajnim kanalima koji se pokušavaju prikačit na legalne komunikacijske kanale i poput "obrnutih pijavica" plasirati a ne sistai komunikacijske sokove i odvratne splačine koje uštrcavaju u tijelo hrvatskog društvenog bića s krajnjim ciljem da ga zatruju, omame i ovladaju njime.
To je veoma opasna rabota koja smrdi po najgorim paradržavnim iskustvima mračnih političkih ambijenata Azije, Latinske Amerike i Afrike - ali i nekih, tobože uljuđenih, sredina.
Isluženi obavještajci i otpaci s okrajaka pljesnive odbačene i islužene obavještajne zajednice na taj način pokušavaju instalirati specifično dvovlašće u našem društvu.
S jedne je strane legalna i legitimna vlast a s druge opskurna podzemna vlast koja se gnijezdi u urotničkom mraku balkanoidnog primitivizma kao svog neupitnog ljudskog i političkog backgrounda.
Zato se ova stvar šporkavanja i zagađivanja imagea dijela predsjedničkih kandidata, o kojoj je riječ, mora shvatiti itekako ozbiljno.
Naime, svaka bi popustljivost značila i pristajanje na politiku odškrinutih vrata za takve ili slične pojave - što je nedopustivo. Nije pretjerivanje prisjetiti se "Eskadrona smrti", poznatog latinoameričkog fenomena, kada su grupe legalnih struktura represivnog aparata preko noći navlačile maske i dijelile "pravdu" mimo bilo čije kontrole. Takav paralelizam uskoro je doveo do divljanja svih mogućih parastruktura unutar tih društava...i uskoro je postalo nebitno ono što se vidjelo danju a postalo je jedino važno ono što se dešavalo noću.
Jer mrak, podzemlje i noć nisu samo metafore nego i suštinsko obilježje takvih scenarija i takvih bljuvanja iz utrobe društva koja su karakterizirana lomljivom, fragilnom, krhkom i nezrelom demokracijom.
Naravno, kod nas to treba smjestit u ambijent "filozofije palanke", "filozofije ljudske i društvene periferije", "malograđanštine" i "duhom provincije" koji je jako sklon radikalnim rješenjima - koja redovito završavaju u teroru manjine nad većinom.
Isto tako, političke stranke trebaju unutar sebe spriječiti da se pojavljuju sive zone kao humus iz kojeg može niknut "parastranačka struktura" - Nevidljiva stranačka struktura koja tendira podzemnoj manipulaciji "nadzemne (vidljive) stranke". Jer utroba svakog društvenog bića i društvene strukture skriva razne tajne i nečistoće...koje kao Moloh proždiru svoje zdravo tkivo guštajući u kanceroznim društvenim procesima - samo pod uvjetom da ih oni kontroliraju.
Zato je nužna snažna unutarstranačka demokracija kao najviša prepreka razmahivanja političkostranačkog undergrounda i razmahivanja kvaziobavještajnih manipulacija od kojih nitko nije imun niti pošteđen - pa ni političke stranke
Stranačko podzemlje ponekad živi kao mimikrija, kao privid ili kao lišaj koji se kači za zdravo tijelo strukture koju ima namjeru uništiti i prožderati. Stare su rasprave o organizacionim formama stranaka...u rasponu od kadrovskih do masovnih "partija". Davno su odsvirane priče o frakcijskim rastakanjima stranaćkog bića i nisu ništa novo, posebno ne na ljevici. Zato i treba bit senzibiliziran da se razluči produbljavanje demokracije od produbljavanja i proizvodnje sukoba i rascjepa unutar stranačkog bića i njegove složene strukture funkcioniranja.
U svjetlu svega toga potpuno podržavam zahtjev Predsjednika Republike Hrvatske dr. Ive Josipovića da se stvari oko paraobavještajnih podzemnih "narodnih igara" istjeraju na čistac i da se jednom zauvijek, što se toga tiče, odlučno stavi "točka na i" - ali, isto tako, da i političke stranke purificiraju svoje unutarstranačke kanale onemogučavajući da iz poleglih ličinki niknu monstruozni procesi i stranački mutanti koji uvijek, na kraju, u svom svežderskom mahnitaju, pojedu i samu - i to onu najzdraviju i najsočniju srčiku vlastite Stranke !
|
